
PROGRAM „PADALE SU BOMBE UPOPRIKO“
U sklopu proslave Dana Grada Senja Gradska knjižnica Senj i Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića Senj 19. travnja u senjskoj su knjižnici organizirali edukativni program „Padale su bombe upopriko“ o Senju i Senjanima u Drugom svjetskom ratu
Senjska knjižnica i gimnazija svake godine u povodu Dana Grada rade prigodan sat senjske tematike gdje rasvjetljavaju jedan dio naše bogate zavičajne povijesti. Prethodnih godina obrađene su brojne teme poput bure, Uskoka i bogate baštine, a ove godine obrađena je jedna ne tako vedra tema, ali koja je nažalost snažan moment u povijesti našega grada, a to je Drugi svjetski rat.
Cilj susreta bio je približiti gimnazijalcima kako je to ratno doba izgledalo u našem gradu, što su sve proživljavale generacija njihovih baka ili pradjedova i kako su se nosile s bremenitim ratnim nedaćama te kako je grad izgledao prije rata, što je u ratu izgubio, a što je obnovio i povratio.
U prvom dijelu programa Povijesna grupa senjske srednje škole ( izlagale Tesa Katalinić i Anera Biondić)i prof. povijesti Silvije Šojat iznijeli su najvažnije činjenice o Drugom svjetskom ratu općenito i na našim prostorima te su kroz fotografije i film dočarali mladima koliko je naš grad strašno stradao 40-ih godina prošloga stoljeća.
Nakon prvog dokumentarnog dijela, knjižničarka Ana Prpić Rogić pripremila je prilog, tj. intervju sa svjedokinjom rata kako bi prikazala rat s one emocionalne strane, iz vizure djevojčice koju je rat zatekao i s kojim je odrastala. Strah, glad, avioni, porušeni grad, prekinuto djetinjstvo, život u žici i još mnogo tema iznijela je naša 84-godišnja sugovornica. Slušajući prilog mladi su saznali mnogo podataka koji se ne mogu pronaći ni u jednom udžbeniku već samo u ljudskim srcima i sjećanju. Tog rata se stariji Senjani itekako sjećaju i budi u njima snažne emocije kao dokaz da je to vrijeme ostavilo neizbrisiv trag u gradu pod Nehajem.
Ovim predavanjem ujedno se i odala počast žrtvama Drugog svjetskog rata u Senju uz zahvalu svima koji su se žrtvovali za naš grad (u svim ratovima i nedaćama) i Senj iznova postavljali poput Feniksa na noge kako bismo svi mi danas mogli mirno živjeti u njemu.
Na ovom edukativnom susretu gimnazijalci su mnoge stvari doznali i naučili proširivši svoje zavičajno znanje i vidike jer da bi se volio svoj grad mora se o njemu mnogo i znati i učiti, i o
i onim lijepim, ali i o onim manje lijepim događajima kao što je bio Drugi svjetski rat.