

Napisao ploce

Napisao ploce

Ljetno računanje vremena kreće u nedjelju 27. 3. 2022., i od ponedjeljka (28. 3.) knjižnica prelazi na ljetno radno vrijeme za korisnike:
od ponedjeljka do petka od 8:00 do 20:00 h
Napisao ploce

Povodom Svjetskog dana lutkarstva 21. ožujka i Svjetskog dana kazališta 27. ožujka
Narodna knjižnica Ploče organizira izložbu lutaka 21. ožujka
autorica koncepta izložbe Božena Delaš, glumica lutkarica
U sklopu izložbe održat će se Lutkarska radionica 26. (subota) ožujka s početkom u 9.30
za djecu (od 6 do 11 godina) i roditelje, u prostoru knjižnice.
Broj mjesta je OGRANIČEN i potrebne su PRIJAVE na info-pultu ili na broj telefona knjižnice 020 676 393.
Voditeljica radionice: Božena Delaš, glumica lutkarica
Hrvatski centar UNIMA je krovna organizacija lutkarske umjetnosti i udruga koja okuplja lutkarske profesionalce s ciljem širenja, razvitka, i promocije lutkarske umjetnosti. Osnovan je 1992. godine.Za svoje članove Centar djeluje kao informacijsko i komunikacijsko središte, izvješćuje članove o svim važnijim događanjima u lutkarskom stvaralaštvu u domovini i svijetu te vodi računa o prezentaciji hrvatskoga lutkarstva u svijetu. Prisutan je na svim hrvatskim festivalima, pomaže sve dobre inicijative koje promoviraju i unapređuju lutkarsku umjetnost.
Hrvatsku poruku ove godine napisao je književnik Zlatko Krilić
Sve što postoji ima svoj početak i kraj. Tri su izuzetka, to su svemir, more i mašta. Beskraj svemira i mora baštinimo rođenjem. Dio smo svemira i on je dio nas, dio smo mora, od njega smo sazdani. Naslijedili smo ih, ali nismo im vlasnici. Suvlasništvo dijelimo sa svim ljudima i svim stvorenjima koja postoje, kao i sa svim generacijama bića koja će se roditi nakon nas. Neka ameba ili najsitniji plankton, veliki slon ili golemi plavetni kit suvlasnici su kao i mi. Mi naravno ne bi htjeli da neka zlatna ribica, kada bi bilo moguće ispunjavati takve želje, uništi sve šume samo zato što to može, a pogrešno misli da ribama šume ne trebaju. Tako ni stanovnici mora ne bi htjeli da zagađujemo mora samo zato što to možemo i tako nam je jednostavnije. Moramo se brinuti o naslijeđu i čuvati ga. Treći beskraj – mašta, sasvim je drugačiji. Moći mašte nismo stekli rođenjem. Dobili smo tek mogućnost da je razvijemo u najveću snagu u svemiru, ali ona može i ostati tek zakržljala, neostvarena mogućnost. O nama ovisi koliko će biti moćna. U njenom jačanju pomažu nam igre, a uz njih i književnost, kazalište i općenito umjetnost. Najuspješnije je lutkarstvo. Ništa ne razvija maštu kao lutke i lutkarstvo, svijet u kojem je baš sve moguće. Rekao sam na početku da moramo čuvati mora, ali ne sva. Ponekad se na karti svijeta pojavi novo more koje odmah treba isušiti, jer u njemu nema planktona i riba, nema života, u njima je samo tuga. Prije mjesec dana se, nenadano, pojavilo jedno takvo more tu blizu nas. To je more suza u Ukrajini. Treba zaustaviti njegovu plimu, jer bi nas sve moglo potopiti, hitno treba pomoći Ukrajincima da se počnu smijati ili barem smiješiti. Na snimkama tog užasa opet svjedočimo značaju i snazi lutke. U bijegu prema sigurnosti izbjegli su ponijeli samo najnužnije, najvažnije za preživljavanje, a to je uvijek i najdraža lutka. Lutka, za nemaštovite tek predmet, neopisivo je moćna. Čestitam vam dan lutkarstva, dan UNIMA-e i prvi dan proljeća priželjkujući da dođe proljeće među ljudima.
Svjetsku poruku napisala je indijska lutkarica Ranjana Pandey
More
More je od davnine nosilo pripovjedače i njihove priče od jedne obale do druge, od jednog otoka do idućeg, od jednog kontinenta na mnoge. Priče su se zajedno vrtložile, marinirale se u mnogim kulturnim varivima te postale čarobne i besmrtne.U pamtivijeka se more pojavljuje u pričama, puno morskih zmajeva, sirena i drugih fantastičnih stvorenja.Upravo su tim vodenim putovima kneginje i gusarice, pomorci i trgovci nosili kovčege pune blaga, svitu meštara od zanata, dvorske lude, egzotične plodove i, naravno, velike mitologije kao što su Mahabharata, Ramajana, Sagar Manthan, Sinbad Pomorac, Putovanje na Zapad, Tisuću i jedna noć… dok su brodili od jedne kulture do druge. Priče su se mijenjale sa svakim prepričavanjem prikupljajući tijekom stoljeća nove, istančane slojeve. Zabavljale su, zaokupljale, hranile duše putnika, pustolova, zlotvora i junaka iz dalekih, stranih krajeva. More ostaje magično i mistično dodirujući živote mnogih na ovome planetu. Ono hrani, krijepi i nastanjuje maštu sviju. Ocean je sila iz koje je proizašao sav život na ovome planetu.No, današnja stvarnost je bolna. More je naša posljednja crta obrane − posljednja crta obrane između nas i uništenja života kakav poznajemo. Danas je more onečišćeno, s mukom lovi dah zagušeno mrežama pohlepe i nemarnom neumjerenošću. Svedeno je na juhu punu smeća u kojoj umiru koralji i morska bića. Svatko od nas na svoj je malen način dio ove tužne stvarnosti.
Evo izazova za sve suvremene pripovjedače: neka ožive poštovanje prema morima ove Zemlje − našeg jedinog doma.Udružimo svoje talente s tim ciljem. Odmah!
-Prevela: Petra Mrduljaš
(tekst preuzet s portala Hrvatski centar UNIMA )
Napisao ploce

Pozivamo sve zainteresirane da posjete Knjižnicu i razgledaju izložbu fotografija “Baci kibic” Sandre Vuletić.
Sandra Vuletić rođena je 1969. u Stonu. Diplomirala je arheologiju/muzeologiju i knjižničarstvo. Radi u Narodnoj knjižnici Ston na mjestu ravnatelja. Zadnjih desetak godina amaterski se bavi fotografijom. Imala je dvije samostalne izložbe i sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi.
Izložba “Baci kibic” prvi puta je bila predstavljena na Festivali soli u Stonu 2018. godine, i to je bila prva samostalna izložba kojom se Sandra predstavila festivalskoj publici.
Napisao ploce
Radionica za djecu i njihove roditelje, odraslu braću i sestre, bake i djedove
Voditeljica: Božena Delaš, glumica lutkarica
Subota, 13. 11. u 10:00 sati, Narodna knjižnica Ploče
Prijave su obavezne, a mogu se izvršiti na info pultu knjižnice, na br. telefona 020 676 393 ili e-mail: narodna-knjiznica-ploce@h-1.hr
Napisao ploce
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u goste nam dolazi jedan od istaknutih hrvatskih planinara, poznati planinarski publicist, vodič i instruktor Alan Čaplar. Gospodin Čaplar održat će predavanje pod nazivom “Hrvatske planine – tako lijepo, a tako blizu” 4.11. u 19:00 sati u Domu kulture Ploče. Pozivamo sve ljubitelje prirode i planinarenja da nam se pridruže!
Alan Čaplar rođen je 4. siječnja 1979. u Zagrebu. Bio je odličan učenik u svim razredima osnovne i srednje škole i sudjelovao na natjecanjima iz matematike, fizike, kemije, novinarstva i književnosti. Za vrijeme školovanja u I. gimnaziji pokrenuo je i bio urednik “Novina”, lista zabavnog karaktera. Maturalni rad napisao je na temu “Prirodne vrijednosti Velebita i njihova zaštita”, a sudirajući geofiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu svoj je interes usmjerio prema meteorologiji. Živi u Zagrebu sa suprugom Anom (rođ. Ivković), s kojom ima kćeri Lanu (rođ. 2006) i Ivanu (rođ. 2012). Profesionalno i volonterski bavio se uređivanjem i grafičkom pripremom raznih publikacija. U pripremi raznovrsnih izdanja surađivao je s brojnim tiskarama, institucijama, ustanovama i udrugama (HAZU, NSK, Matica hrvatska, Sveučilište u Zagrebu, DGU, Hrvatski Crveni križ, Institut Ivo Pilar, Hrvatski institut za povijest, UNDP, SSSH, STUH, PPDIV, JU PP ŽSG itd.). Od 2005. do 2012. radio je kao izvršni i grafički urednik časopisa Meridijani, a od 2012. do 2019. bio je zaposlen u poduzeću Urednik d.o.o. Godine 2019. izabran je za glavnog tajnika HPS-a.
Ljubav prema planinama naslijedio je od roditelja planinara koji su mu nadjenuli ime koje nosi i jedan od najljepših predjela Velebita. Planinari otkad je naučio hodati. Prvi planinarski uspjesi bili su mu usponi na Bijele stijene i Klek u dobi od 5 godina. Član je planinarske udruge od 1994., kada je završio planinarsku školu HPD “Zagreb-Matica”. Od 1996. organizira i vodi izlete, godine 1997. imenovan je za tajnika Omladinske sekcije HPD “Zagreb-Matica”, a od 1998. do 2002. bio je pročelnik Omladinske sekcije i u tom razdoblju osnažio njezin rad. Bio je voditelj planinarskih škola 2000., 2001. i 2002., pročelnik informatičke komisije te kao dopredsjednik društva 2000.-2002. jedan od organizatora akcije “Planinarske domove planinarima”. Na natječaju za izbor planinarske pjesme povodom 50. obljetnice HPD “Zagreb-Matica” 1998. njegova pjesma “Pozdrav planinama” osvojila je prvu nagradu. Od 2003. član je HPD-a “Željezničar” iz Zagreba i voditelj planinarske grupe Gojzeki pri OŠ “Zapruđe”. U HPD “Željezničar” član je Upravnog odbora, Komisije za promidžbu, Komisije za planinarske obilaznice, Komisije za vodiče i Komisije za školovanje te tehnički urednik časopisa “Speleolog”.
Alan Čaplar hrvatskim planinarima poznat je kao planinarski pisac i urednik. Već s 12 godina napisao je roman u kojem opisuje doživljaje sa zimovanja u planini (Pohorje). Od 1994. objavljuje u “Hrvatskom planinaru”, od 1997. je član Uredničkog odbora, 1998. najaktivniji suradnik sa sedam članaka, a od 2001. glavni i odgovorni urednik, najmlađi u povijesti časopisa. Od 2001. do danas, uz pomoć brojnih suradnika i članova Uredničkog odbora, časopis je unaprijeđen u sadržajnom, kvaltitativnom i grafičkom pogledu. Osim u “Hrvatskom planinaru”, objavljuje raznovrsne članke i u časopisima “Meridijani”, “Croatia Inflight Magazine”, “Radost”, “Lički planinar”, “Bilogorski planinar”, “Bilo”, “Ekološki glasnik” i raznim drugim časopisima i javnim glasilima. Ukupno je objavio više od 500 članaka i vijesti. Za kvalitetan planinarski publicistički rad proglašen je najboljim dužnosnikom Hrvatskog planinarskog saveza u 1998. godini, a više je puta primio godišnja priznanja za doprinos planinarskoj publicistici i u drugim kategorijama (web, najuspješnija akcija i dr.). Kao autor ili koautor do 2019. godine objavio je ukupno 28 planinarskih, turističkih i geografskih knjiga.
Od 1999. do 2006. i od 2009. do 2019 djelova je kao pročelnik Komisije za promidžbu i izdavačku djelatnost Hrvatskog planinarskog saveza. U tom svojstvu napisao je i uredio desetke planinarskih izdanja. Godine 1997. napisao je priručnik “Osnove planinarstva” koji se koristio kao službeni priručnik za planinarske škole u Hrvatskoj. Autor je više planinarskih vodiča i priručnika, među kojima su najopsežnije i najpopularnije knjige “Planinarski vodič po Hrvatskoj” i “Planinarski udžbenik”. Osim u Hrvatskoj, neke njegove knjige objavljene su i u drugim zemljama – u Italiji, BiH i na Kosovu. S prof. dr. Željkom Poljakom priredio jepovijesnu monografiju “Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika”, a s dr. Elvirom Kazazovićem napisao je dva sveučilišna udžbenika o planinarstvu (Univerzitet u Sarajevu, 2012. i 2017.). Izradio je, uredio i 1999. postavio prvi web Hrvatskog planinarskog saveza te je od tada urednik weba HPS-a. Vodio je projekt digitalizacije Hrvatskog planinara u kojemu je digitalizirano stotinu godišta toga časopisa. Bavi se planinarskom fotografijom i drži raznovrsna putopisna i stručna planinarska predavanja. Od 2003. do 2006. bio je član Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza. Aktivan je u Vodičkoj službi HPS-a kao član Stanice planinarskih vodiča Zagreb i vodič instruktor na planinarskim školama i tečajevima za vodiče u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2014. do 2018. bio je pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb, a 2018. zamjenik pročelnice Komisije za vodiče HPS-a i pročelnik Potkomisije za školovanje vodiča HPS-a. Bio je suradnik UNDP-a na projektu Via Dinarica te osnivač i od 2016. do 2019. predsjednik Udruge Via Dinarica Croatia koja se bavi razvojem planinskog turizma. Hrvatske planine predstavio je 2017. izložbom autorskih fotografija ui Europskom parlamentu u Bruxellesu. Za doprinos hrvatskom planinarstvu primio je brončani, srebrni i zlatni znak te Plaketu HPS-a.
Napisao ploce

31. listopada počinje zimsko računanje vremena, pa i mi od ponedjeljka (1. 11.) prelazimo na zimsko radno vrijeme za korisnike:
Od ponedjeljka do petka od 8:00 do 19:30 h
Napisao ploce
23.10. u 10:30 h Narodna knjižnica Ploče
poziva svu zainteresiranu djecu od 8 do 14 godina
da se prijave na radionicu modeliranja gline
“Keramička slova“
voditeljica radionice, keramičarka Anamarija Bezek
(za radionicu su potrebne prijave na info-pultu ili na broj telefona knjižnice 020 676 393)

O Anamariji Bezek:
Rođena je 12.5.1969. godine u Dubrovniku, a glinu je počela modelirati već u Osnovnoj školi Lapad, u likovnoj radionici prof. Agnes Velikonje. Bolje se upoznala s keramikom kao zanatom kod keramičarke majstor-lončara Karin Garmsen-Fradl, u čijem je ateljeu stvarala od 1995. do 2000.godine. Osim rada s glinom diplomirala je konzervaciju – restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku, radila je na poslovima zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i Italiji, uža specijalnost restauracija stucca. Član je Art radionice Lazareti, GLINARTA, HDLUDU. Živi i radi u Dubrovniku i Podkočinama na Pelješcu.
Napisao ploce
Narodna knjižnica Ploče
poziva sve ljubitelje prirode na izložbu fotografija Hrvoja Tomljanovića
TAJNI SVIJET ŽIVOTINJA U PLINI
Ponedjeljak, 18.10. 2021. godine u 19.00 sati
Izložba je edukativnog karaktera, namijenjena djeci i odraslima s ciljem upoznavanja s fotozamkom kao najčešće korištenom metodom za praćenje divljih životinja.
Napisao ploce
Mjesec hrvatske knjige 2021. započinjemo promocijom knjige “Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi” autora Miška Eraka.
Promocija knjige održat će se u prostoru Doma kulture Ploče, u četvrtak, 14. 10. s početkom u 19 sati, a program će voditi Andrija Pećar, prof. povijesti.
Kratki uvod iz knjige:
Okidač i nagla odluka o pisanju ove knjige donesena je sasvim slučajno 28. travnja 2012. godine, kada me otac Ante zatražio da fotografiram selo Rupa u zaleđu Ploča, koje se nalazi u brdima Zapadne Pline poviše Peračkog Blata i Perke, u kojem se dogodio stravičan zločin počinjen nad nedužnim civilima 2. studenog 1943. godine. S obzirom na to da nikada prije nisam bio u tom selu, otac je za tu priliku zamolio g. Antu Čuluma, rodom iz Rupe, koji živi u Peračkom Blatu, da me prati i pokazuje put. S terencem smo iz Perke stigli, po tek probijenom makadamskom putu, u podnožje sela Rupa, otkud smo nastavili pješačiti. Fotografiranje poprišta ratnog zločina nad civilima počinjenog od strane njemačkih nacista bilo je vrlo stresno iskustvo, jer se otvorene rane još uvijek vide na svakom koraku, u obliku ostataka zapaljene kuće i grobova masakriranih civila. Osobito je dojmljiv grob od nabacanog kamenja pod kojim je zatrpana trudnica koja je pokušala pobjeći.
Nakon fotografiranja, Ante me upitao želim li otići na vrh obližnjeg brda Žuželj koji se nalazi u neposrednoj blizini sela. Na moje protupitanje što se nalazi na vrhu tog brda lakonski je odgovorio „lijep pogled“. I doista, pogled je bio fantastičan, jer se s vrha brda moglo vidjeti pola područja Grada Ploča uključujući ušće Neretve, centar grada Ploča, zaljev Ploča, poluotok Pelješac, brdo Višnjicu, Sladinac, Baćinska jezera, brdo Rukavac, Vrgorsko-neretvansko jezero odnosno polje, brdo Obličevac i još mnogo toga. Međutim, odmah je moju pažnju zaokupio pristup samom vrhu brda, koji je nakon očuvanih obrambenih, suho zidanih kružnih bedema, vodio klesanim kamenom popločanim putem do zaravni na samom vrhu brda. Došavši na zaravan na samom vrhu, počeo sam fotografirati sve u punom krugu i osim doista fenomenalnog pogleda na sve strane svijeta, odmah sam uočio jednu neobičnu podudarnost. Naime, u hipu sam shvatio kako je baćinska gradina Sladinac na jugozapadu otprilike jednako udaljena od brda Žuželj kao i plinjanska Gradina iznad Eraka na sjeveroistoku, te da se sve tri kote vrhova brda lako mogu povezati zamišljenim pravcem. Na taj način počela je cijela priča oko ove knjige.
Bilješka o autoru:
Miško Erak, rođen 21. ožujka 1961. u Metkoviću, djetinjstvo i mladost proveo u Pločama gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao na Fakultetu građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kao dipl. ing. građevine, a potom završio Master of Business Administration (MBA) program na Henley Management College UK, kao magistar poslovnog upravljanja. Radio kao profesor građevinarstva i matematike u vatrogasnoj školi MUP-a RH, inženjer u Hidroelektri, konzultant u savjetodavnoj kući CM-Expert, a zadnjih dvadesetak godina radi kao privatni poduzetnik na području ljudskih resursa u tvrtki Dr. Pendl & dr. Piswanger. Sudionk je Domovinskog rata i nositelj spomenice Oluja. Oženjen je i otac troje djece.