Narodna knjižnica Ploče

Noviteti

Noviteti za mlade

Noviteti za djecu

Napisao

Unutar i izvan okvira: bListaj

Kao što smo i najavili, objavljujemo video nastao na radionici „Unutar i izvan okvira – bListaj“ koju je osmislila i vodila naša Božena.
U videu pogledajte koje vam zanimljive knjige preporučuju naši mali čitači – Adrijana, Nina, Ena, Lucija, Ivana, Vita, Antonija, Sofia, Josipa i Rafael.
 
👉 Rekviziti za fotografiranje i snimanje na raspolaganju su svim našim korisnicima pa slobodno dođite i snimite svoju preporuku za čitanje. Fotografije i videa koja nam pošaljete rado ćemo objaviti na našim društvenim mrežama.
 
Radionica je održana u sklopu ljetnog programa za djecu “U sridu” 2024.
 

Napisao

Anaïs Nin: Na moru laži / Usprkos svemu – ocjene Čitateljskog kluba

Nakon nekoliko romana koji su nas na ovaj ili onaj način pomalo umorili, poželjele smo čitati nešto laganije, a opet ne banalno. Neuspješno smo pregledavale police knjižnice u potrazi za pravim štivom dok mi nije palo na pamet da možemo promijeniti formu štiva, a ne “težinu” teme, pa sam predložila da pročitamo za promjenu neki grafički roman. Iz odlične ponude izdavačke kuće Fibra, biblioteka Kolorka, odabrale smo dva stripa:

Anaïs Nin: Na moru laži / [scenarij i crtež] Léonie Bischoff i Usprkos svemu / [scenarij i crtež] Jordi Lafebre.

Svatko je mogao pročitati oba stripa ili odabrati samo jedan.
Većina članica nije imala iskustva u čitanju stripova, izuzev pustolovnih i zabavnih klasika našeg djetinjstva poput Zagora, Dylan Doga, Alana Forda i sl. Zanimalo me kako će njihovo svježe čitateljsko oko doživjeti ovakav vizualni izričaj, potpuno drukčiji od onog na što su navikle, za razliku od mene koja sam ipak nešto dublje ušla u svijet stripa (iako nemojte nikako pomisliti da sam neki znalac).

Njihovi dojmovi su me pomalo iznenadili jer su bili većinom potpuno drukčiji od moga, pogotovo vezano uz stil (što je super s obzirom da je i jedan od ciljeva našeg nalaženja da spoznamo drukčija razmišljanja i perspektive).

Anaïs Nin: Na moru laži

Biografski grafički roman o životu američke književnice francusko-kubanskih korijena Anaïs Nin, napravljen prema njenim dnevničkim zapisima, koje je vodila od svoje jedanaeste godine do smrti (1977.). Njezin život sam po sebi svakako je fascinantan, prepun erotskih i seksualnih iskustava, a strip je to uspješno prenio bez da zagazi u vode pornografije. Grafički su izvrsno prikazana Anaïsina psihička i emotivna stanja, iako su neke članice rekle da im se crtež čini pomalo dječji. Na to se opet može gledati kao izraz nekih od Anaïsinih djetinjastih karakternih odlika, njenoj hirovitosti i sebičnosti u udovoljavanju istima… Da ne zadirem previše u psihoanalizu, zaključit ću općim dojmom o stripu: ozbiljne teme ublažene su formom stripa i lakše su za pojmiti. Moj dojam je u ovom slučaju suprotan jer sam očito jako vizualan tip pa su me te grafike potresle u trenucima više nego da sam čitala o istome.

Ocjena Kluba: 4.1/5

Usprkos svemu

Ljubavna priča ispričana unatrag – može djelovati kao da bi bilo teško pratiti takvu radnju, ali nije nimalo. Odlično odabrani i izbalansirani prizori iz života dvoje protagonista pomalo nam otkrivaju čvrstu ljubav koja ih je u mladosti zauvijek povezala, iako ih je slučaj bezobzirno spojio da bi ih odmah potom razdvojio.
Ovaj je strip doveo do rasprave u Klubu o iskrenosti u ljubavnim odnosima, o tome postoji li jedna (velika, prava) ljubav ili ih može biti više… Svakako smo se složili da se radi o lijepoj i toploj ljubavnoj priči, grafičkim izričajem sličnija onome što bismo očekivali od stripa, za razliku od “Anaïs Nin: Na moru laži”.

Ocjena Kluba: 4.2/5

Napisala: TENA

Za sljedeće čitanje odabrale smo “Strah od kupine” Danijele Crljen; to smo pročitale pa odabrale “Baš kao ti” Nicka Hornbyja. Pročitale smo i to (bolje nam ide čitanje i sastajanje nego pisanje recenzija) tako da trenutno čitamo “Stoner” Johna Williamsa.

Napisao

“U sridu!” – ljetne radionice za djecu 2024.

Draga djeco, i ovo ljeto provedite s nama, družimo se svaku srijedu u srpnju i kolovozu od 10:30 sati.

3. 7. | 10:30 h
Radionica modeliranja gline – za djecu od 7 do 11 godina
Voditeljica: Anamarija Bezek

10. 7. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina

17. 7. | 10:30 h
Origami radionica – za sve uzraste
Voditeljica: Tena Zmijarević

24. 7.  | 10:30 h
Kreativna radionica
za djecu od 6 do 11 godina

31. 7.  | 10:30 h
Susret s dječjom spisateljicom Marijanom Križanović
čitanje slikovnica i kreativna radionica za djecu od 5 do 10 godina

7. 8.  | 10:30 h
Čitaonica za djecu do 3 godine

14. 8.  | 10:30 h
Kreativna radionica
Voditeljica: Božena Delaš, lutkarski pedagog

21. 8.  | 10:30 h
Origami radionica

28. 8. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina

Napomena:
Za sve radionice osim čitaonica potrebne su PRIJAVE (na info-pultu knjižnice ili br. telefona 020 676 393).

 

Napisao

Istina u sjeni dezinformacija

Pozivamo sve zainteresirane na predavanje Istina u sjeni dezinformacija, čija je svrha popularizacija medijske pismenosti i promocija projekta za provjeru informacija CroFacta.
Predavanje će se održati 23. srpnja 2024. (utorak), 19:30 sati, a predavačica je voditeljica projekta CroFacta Ankica Šunjić Matković, s Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

CroFacta mrežna je platforma istoimenoga projekta za provjeru točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom, a i širem medijskom prostoru, koji provodi Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata. 

Projekt CroFacta pokrenut je 1. rujna 2023. u sklopu mjere Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti (NPOO) Uspostava sustava provjere medijskih činjenica (referentni broj: NPOO C1.1.1. R6-I2) i u cijelosti ga financira Europska unija – Next GenerationEU. Projekt okuplja renomirane stručnjake s humanističkoga i društvenoga područja koji će se ponajprije baviti prijepornim povijesnim, kulturnim i društvenim temama 19. i 20. stoljeća koje snažno polariziraju hrvatsko društvo, pa su stoga i od osobitoga javnog interesa. Osim nove digitalne platforme, projektom je predviđena i organizacija radionica, kako onih edukacijskih za članove projekta, kojima će se unaprjeđivati njihova znanja i vještine o provjeri medijskih informacija te osnaživati svijest o potrebi reagiranja na njih, tako i onih za novinare i druge medijske djelatnike, kojima će se oni upućivati na pouzdane izvore informacija te povezivati s najpozvanijim sugovornicima za pojedine teme i tako zajedno pridonositi jačanju otpornosti društva na dezinformacije i jačanju medijske pismenosti.

Ankica Šunjić Matković, voditeljica projekta, viša leksikografkinja, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Filmski enciklopedijski rječnik (pomoćnica glavnog urednika) 
Diplomirala hrvatski jezik i književnost. Bavi se pisanjem i uređivanjem leksikografskih članaka te uređivanjem struka i leksikografskih projekata (kao samostalna urednica ili pomoćnica glavnoga urednika). Bila je pomoćnica ravnatelja za leksikografski rad i voditeljica Leksikografskoga odjela te članica Ravnateljstva. Uredila je i više lektirnih naslova iz hrvatske književnosti.

Izvor: https://crofacta.hr/objave

Napisao

Književni susret s Bobom Đuderijom

Popularna spisateljica Slobodanka Boba Đuderija gostuje u našoj Knjižnici, 26. 6. (srijeda) u 19:30 sati.  U suradnji s Nakladom Fragment, nakladničkom kućom koja je izdala posljednju knjigu Bobe Đuderije “Jugo na Čiovu”, predstavit će se i njeni raniji naslovi.

O autorici:

Slobodanka Boba Đuderija rođena je 2. ili 3.11.1963. u Šibeniku, na Dan oslobođenja Šibenika. Od 1965. živi u Splitu.

Prvi javni literarni početci bili su joj na blogu „Marchelina“ i u „Slobodnoj Dalmaciji“ gdje je objavljivala humoreske u podlistku „Pomet“, pod uredništvom Ćiće Senjanovića.

Pisala je i kolumne za portale i tiskane medije u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini.

Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Izvor: Naklada Fragment

Jugo na Čiovu

Riječ urednice Olje Ivančević Savičević:

„Jugo na Čiovu“ zbirka je poezije Bobe Đuderije, već poznate spisateljice, kolumnistice i autorice priča u kojima su čitateljice i čitatelji prepoznali svoje živote: čitajući se smijali, plakali ili beštimali. Ono što je u Bobinoj prozi autentično, hrabro, duhovito ili lucidno, našlo je svoje mjesto i u ovim pjesmama, u svedenijemu, intenzivnijem izrazu.

Ako bismo Bobi tražili poetskog brata ili bližu rodbinu, srodnosti zasigurno ima s pjesništvom Tome Bebića, a katkad iz stihova zasvjetluca odsjaj „Mjeseca iznad Splita“ Predraga Lucića.

Uronjen u Mediteran, lokalno u Kaštelanski zaljev i splitski akvatorij, rukopis koji držite u rukama, na svoj je način i otok i kopno – kao i mitsko Čiovo iz naslova: žuđena idila koju je zapala divlja stvarnost, more sveprisutno kao spas, sudbina ili sol na ranu.

Neposredna i otvorena, politična i senzualna, Boba Đuderija ispisuje lirski dnevnik svog vremena i podneblja, prati ružu vjetrova, bilježi temperament i melankoliju, ali i razmiče uske granice mentaliteta, rastura sterotipe, zahvaćajući duboko pa plitko, široko i visoko, katkad iz vreve, drugi put iz osame, uvijek iz neposredne blizine svakidašnjeg življenja: s rive, ulice, plaže – ili ekrana.

U ovu se knjigu pjesama ulazi baš tako, prirodno kao što se stupi na otvoreni prostor, na trg nekoga grada na jugu: može se dogoditi baš sve, a susreti su neizbježni.
Izvor: Naklada Fragment

Da se ne baci

Svaka nova knjiga Bobe Đuderije željno se očekuje u Hrvatskoj i širem okruženju, a Boba je nakon tri samostalne zbirke objavila svoj prvi roman “Da se ne baci”, priča u kojoj se isprepliću sadašnjost i prošlost autoričina odrastanja.

Kaže se da svatko ima svoj jezik ljubavi. Kako razumjeti kojim jezikom ljubavi netko govori i zašto najteže razumijemo jezik onih koji su nam najbliži? Ovo je roman o sadašnjim i prošlim nepravdama, o odrastanjima i nedoraslostima, o zagrljajima koje smo dali, onima koje smo primili i onima koje smo samo sanjali.

Nakon “Zovem u vezi posla” i “Marčeline (nisam vam sve rekla)”, ovo ne može biti nego novi hit. Urednica Marina Vujčić još je jedan jamac za to, a što tek reći na naslovnicu koju je izradila Tisja Kljaković Braić…

Izvor: Naklada Val

Marčelina – Nisam vam sve rekla

Tekstovi Bobe Đuderije tjeraju čitatelje na smijeh, pri čemu su im teme često sve drugo doli smiješne. Njeni tekstovi spadaju u posebnu žanrovsku kategoriju, oni nisu ni satira ni parodija ni komedija, nisu ni samo priče ili samo crtice, mislim da bi ih se moglo opisati kao „bobizam“ ili „bobovanje“ ili „bobništvo“ – svakako bismo im morali pronaći takvo neko bobasto ime.

Lik Marčeline, kojeg je Boba Đuderija stvorila najprije radi bloga, dotjerao je već do druge knjige. Ova univerzalna kroničarka života, bića, stvari i pojava u Splitu i široj okolici, pa u Dalmaciji i široj okolici, pa u Hrvatskoj i široj okolici, u jednom poglavlju ove knjige javlja se čak iz pečalbe u Francuskoj, postala je već kultna satiričarska ikona i tiskanih i elektronskih medija.

Izvor: Naklada Val

Zovem u vezi posla

Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se ne snalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, “vesele raspuštenice”, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica.

Sve priče, crtice, pa čak i “statusi” s najpoznatije društvene mreže, predstavljaju potragu, prije svega, za smijehom.

Izvor: Moderna vremena

 

Napisao

Predstavljanje knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“

Ovaj četvrtak, 20. 6.  u 19:30 sati povijesničar Branko Radonić predstavit će svoju knjigu „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“.

Knjiga „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“, podnaslovljena „Povijest dalmatinskog zbjega u Italiji i Egiptu od 1943. do 1946. godine – opći i lokalni (vrgorski) pregled“, autora Branka Radonića, tiskana je u biblioteci Vrgorska Društva prijatelja vrgorske starine krajem 2023. godine i predana javnosti početkom 2024. godine. Suizdavači knjige su izdavačke kuće Synopsis iz Zagreba i Plejada iz Zagreba.

O knjizi:

Ova impozantna povijesna studija izlazi u godini kada obilježavamo 80. godišnjicu osnutka logora Dalmatinaca u El Shattu, rezultat je petogodišnjeg istraživanja i pisanja, temeljenog na obimnom arhivskom materijalu i terenskom radu hrvatskih i inozemnih arhiva i nepregledne literature, donoseći opsežan pregled povijesti dalmatinskoga zbjega u Italiji i Egiptu od 1943. do 1946. godine, na čak 800 stranica.

Obuhvativši svaki aspekt života Dalmatinaca u logorima Italije i Egipta knjiga nudi detaljan pregled nastanka i repatrijacije zbjega kao i analizu uprave, javnih službi, političkog života, zdravstva, organizacije života i rada, komunalnih pitanja, prosvjete, kulture, medijskog izdavaštva i vjerskog života šatorskih gradova, kao i odnosa prema Saveznicima.

Autor posebnu pozornost posvećuje zbjegu svog rodnog Vrgorca, obogaćujući tekst sa gotovo 20 svjedočanstava lokalnih stanovnika te popisom imena vrgorskih izbjeglica. Time želi biti inspiracija i poticaj drugim sredinama te pružiti smjernice o tome gdje i kako istraživati vlastiti lokalni zbjeg, s ciljem stvaranja sveobuhvatne slike ovog jedinstvenog povijesnog događaja za široki krug Dalmatinaca.

Ova opsežna knjiga teška preko dva kilograma, obogaćena je s više od 1100 bilješki te preko 150 fotografija, karata, tablica i grafikona. Iako je tema zbjega već obrađivana, knjiga donosi novi, dublji uvid te će postati nezaobilazno štivo u kućnoj biblioteci mnogih, posebice u dalmatinskim krajevima odakle potječu brojne izbjeglice. To je istovremeno i svojevrsna enciklopedija zbjega za kojom će posegnuti svaki budući istraživač povijesti dalmatinskog zbjega, ali i Drugog svjetskog rata i općenito izbjegličke tematike.

Izvor: Društvo prijatelja vrgorske starine

Napisao

Druženje s galebom Markom

Draga djeco (od 5 do 10 godina), u četvrtak 23. 5. u 18:00 sati u goste nam dolazi galeb Marko, junak serijala “Pustolovine Galeba Marka po parkovima Hrvatske” i autorica slikovnica, Martina Markov.  Martina i Marko održat će Zelenu radionicu na kojoj ćete imati priliku upoznati zaštićena područja u Republici Hrvatskoj i njihove stanare.

Zelene priče su poučne i zabavne priče iz prirode, iz hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Glavni junak Zelenih priča, galeb Marko, vjeruje da će se priče djeci svidjeti te da će poželjeti posjetiti ta divna područja. A kad ih upoznaju, zavoljet će ih i čuvati…

Galeb Marko  

Pozdrav. Ja sam galeb Marko, znatiželjan i pustolovan galeb klaukavac. Vodim te na divno putovanje po našim najljepšim dijelovima prirode – nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Upoznat ćeš divnu prirodu te moje prijatelje, brojne simpatične stanare tih parkova.

MartinaMarkov, biologinja i spisateljica

Od najranijih dana gajim ljubav prema prirodi, posebice prema moru. Iako sam odrasla u Šibeniku, kao dijete sam svaki vikend i ljetne praznike provodila u raju, u Murteru, u zelenom, plavom i žutom okruženju, s pogledom na rasute bisere – Kornatsko otočje. Zaljubljena u njegove boje, zvukove i mirise, nakon završetka studija biologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu odlučujem se život na tom rajskom otoku.

 

Izvor: Galeb Marko

Napisao

Kopile Istanbula – ocjena Čitateljskog kluba

Ovu recenziju dugujemo još od ožujka, a u međuvremenu smo se našle još jednom (i ta recenzija će uskoro doći na red). Ima više razloga zbog kojeg kasnimo s objavom, a jedan od većih je to što nas je ova knjiga dosta umorila (ukratko) pa nam je trebalo dosta i dok napišemo osvrt, a onda se i na poslu i privatno nagužvalo obaveza pa je sve skupa potrajalo.
A da riješimo još neke dugove, evo i fotka s odličnog rođendanskog druženja u veljači (Klub smo pokrenuli u veljači prošle godine):

Ines, Sandra, Marina, Marija, Tena, Ana (slijeva na desno)

 

Vratimo se osvrtu. Zbog jakih osjećaja koje je roman potaknuo kod Ines i mene, odlučile smo osvrt pisati zajedno. Ines je pripala crna boja teksta, a mene (Tenu) ljubičasta.

Zapravo osvrt

Naš Čitateljski klub okupio se kako bismo još jednom raspravljale o pročitanoj knjizi. Na red je došla Elif Shafak i njen roman „Kopile Istanbula“.
Iako hvaljen, a autorici donio mnogo obožavatelja, veliki dio naše družine baš i nije oborio s nogu. Blago rečeno.

Bit ćemo pristojni i umjereni, kao i inače.

Neke je ostavio ravnodušnim a Tenu i mene isfrustrirao.

I umorio, ubio volju za čitanjem (dva tjedna „čitateljske suše“ poslije ove lektire)…

Roman je pisan u želji da se smanje razlike među ženama raznih generacija, a istovremeno i prebrode traume istih.

Generacija ili žena? Ili oboje? Izgubila sam trag smislu romana…

Knjiga prati dvije tinejdžerice koje tragaju za odgovorima koji bi trebali zaokružiti njihove identitete.
Divno zamišljeno, trebala se iščitati gomila ženske snage, unatoč velikim razlikama u odgoju, karakterima i dobi.

Možda su problem naša očekivanja?

Nije se iščitalo. Ni to, a ni ništa drugo.

Ines se zagrijala. Idemo u napad! Priprema, pozor, sad: PALJBA ARGUMENTIMA!

Površno odrađene ključne teme i problemi.
Rečenice su bile preduge.
Neka poglavlja su bila toliko dosadna, a ujedno i nepotrebna da sam poželjela odmah prestati čitati.
Manjak originalnosti u likovima tj. njihova pretjerana iskarikiranost je također odmogla.
Previše nepotrebnog i isforsiranog  filozofiranja, premalo konkretnih raspleta ostavile su samo gorak okus u mojim ustima.

Café Kundera mi je ostavio PTSP za cijeli život.

A što ti kažeš, Tena?

Ne mogu se ne složiti, samo bih malo objasnila sve što si navela.

  • Simiti – spominje ih na početku knjige bez objašnjenja što su, ali iz konteksta možemo shvatiti da se radi o nekoj vrsti peciva, onda ih nakon više od 100 stranica spominje opet i TAD objašnjava što su. Kao i idućih nekoliko puta kad ih spomene. Mnogi će reći da tražim dlaku u jajetu, ali meni je to pokazatelj da autorica ne prati samu sebe, pa se slijedom toga i ponavlja, nažalost, ne samo na primjeru simita.
  • Radnja bi mogla poslužiti kao predložak za neku sapunicu. Zapravo, postavljam izazov: pokušajte prepričati radnju (a pogotovo odnose među likovima) nekome tko nije čitao knjigu pa nam možete javiti kako je prošlo i je li bilo glavoboljâ (s jedne ili druge strane objašnjavanja)
  • Nepotrebnosti – toliko se toga činilo nepotrebnim da ta kategorija zaslužuje vlastiti naziv
    • Ima poglavlja koja su cijela posvećena nekim (za radnju i likove) sporednim trenucima, a mogla bi komotno stati u jedan odlomak (npr. Armanaushin spoj s Mattom; kad smo kod toga, zašto uopće znamo njegovo prezime?!)

Imam dojam da je spoj spomenula jer je u tom trenutku dobila ideju za to. Ideju koju nije ni počela razrađivati, ali, eto, neka se nađe. Ozbiljnim piscima to ne treba. Kao ni čitateljima. Samo nas izbaci iz takta.

    • Pravila mudrosti za istanbulske žene (Zeliha, majka/tetka) / Manifest nihilizma (Asja, kći/nećakinja) – možda i nije nepotrebno, nego samo loše izvedeno. Ta njihova pravila nisu povezana ni sa čim.
    • Hrana koja se pojavljuje kao kontinuirani motiv kroz cijeli roman, poglavlja nose naslov po određenoj namirnici – nema pravi efekt. Autorica ne uspijeva prenijeti mirise, okuse, teksture
      (ma ništa!)
      koje sam navikla živo osjetiti kada čitam o hrani. Možda zato što previše ide u širinu pa zaboravimo o čemu čitamo do kraja poglavlja
  • Café Kundera i Café Constantinopolis – toliko prepotentnosti na jednom mjestu je nevjerojatno, a ujedno i jako iscrpljujuće. Dodatni problem je što prepotentnost ne osjetim samo kod likova, nego i kod autorice.

Cafe Kundera je umni zatvor! Ne bih voljela tamo biti. Prije ludnica nego doživotni odlasci u Café Kunderu!

Zaključak

Autorica mi djeluje kao neka srednjoškolka koja je pročitala malo filozofije pa je umislila da je i ona veliki filozof. Možda je namjerno htjela prenijeti nezrelost koja se često vidi u sličnim razgovorima, ali nigdje kroz knjigu nisam stekla dojam da autorica ima više za reći. Davanjem nadimaka likovima iz Café Kundere nije postigla samo da se obilježe kao tipični predstavnici nekakve (polu)propale intelektualne elite; čini se da baš vrijeđa i umanjuje te svoje likove, kao da ih gleda svisoka.

TLDR*: Dobre ideje, loša/manjkava izvedba, ne samo što se tiče radnje i zapleta, nego i stila rečenice, korištenih motiva i slika

U obranu romana stala je Ana koja kaže da se njoj svidio baš zato što su neke stvari nedorečene, što je malo i konfuzan, što su likovi pretjerani, jer smatra da je život baš takav. Nelogičan, nedorečen, „nepospremljen“.
Tu sigurno ima nešto jer je roman zaista popularan, očito se veliki broj ljudi ne bi složio s našom recenzijom. Međutim, mi ipak od književnosti očekujemo nešto više i bolje. Je li tako, Ines?

Naravno.

Ocjena Kluba: 2.6/5

Napisale: INES & TENA

* Too long, didn’t read

O knjizi (preuzeto sa stranica izdavača Hena.com):

U Istanbulu, u obitelji Kazanci u kojoj, zbog čudnih usuda sudbine spram muškaraca, caruju žene odrasta Asya, mlada djevojka deklarirana nihilistkinja, opijena Johnny Cashom i francuskim egzistencijalistima. Na drugom kraju svijeta, u San Franciscu, živi Armanoush, devetnaestogodišnja Amerikanka armenskog podrijetla koja se bori s osjećajem nepotpunosti u svom identitetu. Da bi pronašla kariku koja nedostaje odlučuje tajno otputovati u Istanbul…

Kopile Istanbula dojmljiv je, duhovit i dramatičan roman o dva naroda, turskom i armenskom, i dvije obitelji koje su povezane mračnom stranom iz prošlosti više nego što i jedna od njih može naslutiti. To je roman o sjećanju i zaboravu, o prošlosti i sadašnjosti u kojem se isprepliće tradicija i suvremenost. Elif Shafak istkala je nezaboravnu priču o gradu Istanbulu i njegovim stanovnicima, o njegovim bojama, mirisima i okusima ali i o tajni koju krije.

Napisao

Predstavljanje knjige “Depra”

„Depresija je kada 3 mjeseca čekaš da ti 15 minuta bude bolje. Depresija je razmišljanje kako bi svijet bio bolje mjesto bez tebe i kako bi ti bio sretniji bez svijeta“

– Aleksandar Stanković

Poznati novinar i voditelj Aleksandar Stanković predstavit će svoju novu knjigu “Depra” u našoj Knjižnici. Pozivamo vas na predstavljanje koje će se održati u četvrtak 2. 5. u 19:30 sati.

„Bilo mi je toliko loše da sam odlučio otkazati emisiju. Rekoh to i producentici koja je radila sa mnom. „Stvarno, danas ne mogu“. Popio sam antidepresiv i anksiolitik i nema pomoći. Noge mi se tresu, usta su suha i potpuno sam dezorijentiran. Moglo bi se dogoditi tijekom emisije da zaboravim kako se gost zove, ili da mu ne uspijem postaviti pitanje. Teško sastavljam rečenice. Ne mogu se prisjetiti pojedinih riječi. Stvarno mi je grozno!

„Možeš li čitati?“ pitala me. „Mogu.“ „Onda samo čitaj pitanja i to je sve. Ništa ne propituj, ne upuštaj se u rasprave, ne zaključuj.“ Tako je i bilo. Ne znam je li Pilić primijetio moju dezorijentaciju, ali nadao sam se da nećemo puno pričati nakon emisije. Na kraju sam se srušio u krevet i zatrpao tabletama. Nikad mi poslije nije bilo toliko loše“

– ulomak iz knjige

Izvor: Telegram

Napisao

Poetski performans “Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu”

U ponedjeljak, 22. 4. u 18:30 sati na Dan planeta Zemlje i povodom Noći knjige (23. 4.),  pjesnik Matko Abramić ispred naše Knjižnice izvest će svoj poetski performans “Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu”. Riječ je o performansu u kojem prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Recite mu riječ, napisat će vam pjesmu u tili čas i pročitati naglas. Pozivamo sve zainteresirane da sudjeluju u ovom jedinstvenom događaju. U slučaju lošeg vremena performans će biti izveden u Knjižnici.

Reci mi… (Stihomašina)

Matko Abramić

Poezija je pušionica. Napišeš pjesmu i ona stoji nakrivo, jer nitko je ne čuje. Prostor oduzima autora i pola čitača. Velika usamljenost vlada poezijom. Muza je skrivena od skrivenog boga. Duboka nevezanost je istinita, poligon i trajni početak osobnog sudara sa sudarenom poezijom, naime ona je u prometnoj prolaznosti. Kostur poezije lako je sresti. Pređimo još na početak; knjiga poezije je plahovita u kojoj su važni njezini razasuti čitači. Ulica je predsadržaj, prethodi tuzi stiha. Ionako je priprema sve, poslije dolazi idealistička realizacija trojstva pjesnik–pjesma–publika (čitači).

Praznina napravljene knjige ipak je ugodno popodne tijelu poezije uz ulični čitalački klub. Događaj je dobitak. Realnost je dijelom suprotna. Lakoća shvaćanja izručuje nas publici čija je ultimativna slika: figa u njihovom džepu. No ne možeš biti neprevaren od akcionizma. Prošlost ti daje za pravo, recimo. Škola se zove Osnovna škola: Majka Poezija. Polaznici su neizmjerni, uzbuđeni polaznik je nefiksirani sluga koji zna izreku: „Non serviam“. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“

Čitajte deset pjesnika. Stijena je stjenovita. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“

Brojke su vrsta glavobolje; mnogo drugih vrsta pripremanja i serviranja poezije isto su glavobolje.

Zazirati od verbalnog, postaviti to u ne-svečan položaj na ulici, trgu, platou, eto realnog okvira grada ideja. Umrijeti za ideju davanja, ni manje ni više. Dobro je ostati praznih pjesničkih ruku.

Matko Abramić, a, b, ć, i, k, m, r, t, Matko Abramić, Imajte ponuđeno. (sandorf)

O autoru:

Abramić Matko (1984., Čakovec), završio kroatistiku i bohemistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio četiri zbirke poezije: ono je samo olujne boje… (2007.), Mala doza samizdata (2017), Segunda dosis (2020) i Reci mi… (Stihomašina) (2021).Na Danima performansa, Špancirfestu (Varaždin), Pantesalijskom pjesničkom festivalu (Larisa, Grčka), na Cest is d’Best, u Noći knjige (Zagreb), na Street artu Poreč te na mnogim drugim manifestacijama u Hrvatskoj i regiji izvodi performanse Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu na kojima prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Zajedno s Michaelom Reedom (Mitjom Smiljanićem) napisao, producirao i režirao kratki igrani film Edgar koji je prikazan na nekoliko europskih festivala kratkog igranog filma. Živi na potezu Varaždin-Zagreb i radi kao književni urednik.

S Benjaminom Lamzom nastupa pod nazivom ARTEFAKT (‘’Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu’’) na ReArt festivalu u Osijeku, Špancirfest Varaždin, Porcijunkulovo Čakovec, ValOm festival u Omišlju, OŠ Ivan Goran Kovačić (Duga Resa), OŠ J. Truhelke Osijek.

 

Izjava o pristupačnosti

Promjena veličine fonta
Accessibility by WAH