Narodna knjižnica Ploče

Noviteti

Noviteti za mlade

Noviteti za djecu

Napisao

Književni susret s Alminom Kaplanom

Pozivamo sve zainteresirane na Književni susret s Alminom Kaplanom u Narodnoj knjižnici Ploče.
Susret će se održati u ponedjeljak, 16. svibnja 2022. godine s početkom u 19:30 sati. Razgovor s autorom vodit će Dejana Knežić Primorac, prof.

Almin Kaplan rođen je u Mostaru 1985. godine. Piše poeziju i prozu. Urednik je portala za književnost i kulturu Strane. Član je PEN Centra Bosne i Hercegovine. Autor je zbirki poezije „Biberove kćeri“ (2008.), „Čekajući koncert roga“ (2012.), „Ospice“ (roman u stihovima, 2014.), „Mostarska zbirka“ (2017.) i „Bukara“ (2017.) te romana „Trganje“ (2017.), „Meho“ (2019.) i Dubravske priče (2020.). Dobitnik je više književnih nagrada, između ostalih nagrade Ratkovićevih večeri poezije, Mak Dizdar i Zija Dizdarević. Živi u selu Pješivac-Greda kod Stoca. (preuzeto sa stranice Moderna vremena).

 

“Mostarska zbirka” naslovom se referira na jednu pjesničku knjigu objavljenu prije više od trideset godina, zove se Sarajevska zbirka, a njezin je autor Abdulah Sidran. Ove su dvije zbirke prilično različite, jedina je referencijalna točka grad: ono što je Sidranu Sarajevo, to je Kaplanu Mostar. Sidranovo Sarajevo je grad prošlosti, a Kaplanov Mostar je ovaj sadašnji, ovaj od danas. Na neki lijep i gospodstven način, Mostarska zbirka polemična je u odnosu na Sidranovu knjigu, kao dijalog dva vremena, prošlosti i sadašnjosti.
Kaplan spada u vrlo rijetku vrstu pisaca s izrazito prepoznatljivim pjesničkim glasom, kojeg su svjesni i kojeg slijede. Naime, veliki je broj pjesnika u svijetu (čak i izvrsnih!) koji nemaju punu svijest o svome glasu i zbog toga često prelaze iz jednog registra u drugi, iz onog koji im je prirodan u neki drugi koji im je stran, pa zbog tog tada izgledaju lažno ili neprirodno. Almin Kaplan je izrazito svoj!
Ja koji pamtim ono vrijeme, sjećam se da je objavljivanje Sidranove Sarajevske zbirke bilo važan događaj u državi koje više nema, ali i u epohi koja je pokazivala znatno veću naklonost prema književnosti. Jednako tako – možda i više! – objavljivanje knjige Mostarska zbirka prvorazredni je kulturni događaj.”

Semezdin Mehmedinović (preuzeto sa stranice izdavača)

 

 

 

Materijalni svijet romana, s Mehom kao glavnim likom, svijet je poslijeratne svakodnevnice muslimanskih povratnika na Dubravskoj visoravni između Stoca i Čapljine. Tu iz pozadine, naravno, djeluju i sjećanja na rat i progonstvo. Meho uzgaja breskve i paprike, sam ih vozi u Čapljinu i prodaje, tako hrani obitelj. Biva uvučen i u društvene rituale, u vjersko-politički život — sa svim milim i nemilim čudima domaće tranzicije u malome selu na hercegovačkoj visoravni. Ne osjećajući ništa od toga istinski svojim, sve će to Meho iskusiti, istrpjeti, lojalno i šutke, samo mnogo i nemirno pušeći. Njegovi trenuci miline prizori su snježne Kanade s vukovima na TV kanalu Animal Planet. („Znao je Meho, negdje duboko u sebi, da nije čovjek za ovoga svijeta. I da je Kanada njegov komad Dženneta.“)

Na kraju Mehina hoda po mukama u njemu se učvršćuje spasonosna misao, poput izbavljenja: „breskva i paprika ne mogu čekati“; u skladu s tim on će se povući iz svega, i zna: „kad ga ponovo prestanu primjećivati“ sve će biti dobro.

Ivan Lovrenović (preuzeto sa stranice izdavača)

 

Nakon romana Meho, koji je dobio sjajne kritike i izazvao veliku pozornost u regiji, Kaplan se javlja s pričama koje predstavljaju svojevrsno proširenje tog romana, smještene su u isti prostor i bave se istim ljudima, na podjednako virtuozan način.

U pričama Almina Kaplana iznenadni mikrodogađaj načas naruši monotoniju i ogoljenu „običnost“ seoske svakodnevice u poratnoj i postlogorskoj Hercegovini. To nikad ne preraste u potres koji ruši zidove, nego se samo nakratko otvori pukotina kroz koju možemo nazrijeti pulsiranje punokrvnih drama i teških emocija, najdubljih strahova i prigušenog trpljenja. Kroz koju možemo osjetiti otkucaje paklenog stroja ugrađenog u temelje našeg svijeta. Tradicionalna potmulost i zloslutnost zasnovana na iskustvu, izmiješane s vjerom i praznovjerjem, u srži su Kaplanova književnog interesa, a iz tog interesa izrastao je autentični umjetnički glas koji – kao što je obično slučaj s autentičnim glasovima – uvelike nadilazi granice našeg jezika, našeg prostora i vremena.

Ivica Đikić (preuzeto sa stranice izdavača)

 

 

Napisao

Večer poezije – Noć knjige 2022.

Luko Paljetak (1943. Dubrovnik)

Pjesnik, prevoditelj, urednik, kazališni i likovni kritičar, redatelj, feljtonist, esejist, pisac za djecu, dramski pisac, slikar.

 Redovni je član HAZU,  dopisni član SAZU (Slovenske akademije znanosti in umetnosti), član Akademije ruske književnosti.

Živi i radi u Dubrovniku.

Nakon studija, od 1969. do 1973., radio je kao dramaturg i redatelj u Kazalištu lutaka Zadar, a zatim, od 1973. do 1978., kao asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost i na Katedri za svjetsku književnost. U to vrijeme bio je jedan od urednika časopisa »Zadarska revija«.

Nakon prestanka rada na Filozofskom fakultetu u Zadru 1978., vratio se u Dubrovnik gdje i danas živi.

(tekst preuzet sa stranice Hrvatsko Društvo Pisaca)

Fra Ivan Kramar

Rođen je 1967. u Maljinama, općina Travnik.

Teologiju je studirao u Sarajevu i Zagrebu. Osnovao je Društvo srednjebosanskih pjesnika 2000. i pokrenuo list Vrilo. Osnivač je pjesničke manifestacije „Pjesnici pod platanom“, u Pridvorju, u Konavlima. Gvardijan je Franjevačkog samostana sv. Vlaha u Pridvorju i policijski kapelan Dubrovačko-neretvanske županije.

Objavio je sljedeća djela: Na oltaru ljepote, Zagreb, 2002.; Kako smo pobijedili gromove, Sarajevo, 2014.; Kratka analiza modernog ateizma, Osijek, 1996.; Kameno more, Zagreb 2019.; Čavli zime, Pridvorje, 2020.; Dom od kože, Split, 2021.; Dvoglasje za samoću, Sarajevo, 2021. (zajedno s Lukom Paljetkom); u tisku Nar u kutu sobe. Pjesme su mu prevođene na talijanski, njemački, engleski, bugarski, kineski. Objavljivao u više književnih časopisa u svijetu.
(tekst preuzet sa stranice Društvo hrvatskih književnika)

 

Napisao

Izložba fotografija – Noć knjige 2022.

 

O autoru izložbe

Jure Divić je pisac, novinar i fotograf, rođen 1965. u  Takapuna (Novi Zeland), živi u Vrgorcu i radi u Gradskoj knjižnici Vrgorac.
Piše i fotografira za Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA).

Nagrade i priznanja

2000. Američki Photographer’s Forum uvrstio ga je u katalog najboljih fotografa na svijetu.
2003. Dobitnik je nagrade Hrvatske turističke zajednice za najbolju dokumentarno-umjetničku fotografiju zagađenja okoliša.
2005. Pjesma “Čuvam te” uvrštena mu je u antologiju Najljepše hrvatske ljubavne poezije.
2008. Dobitnik je Nagrade WH Festa u BiH za najbolju kratku priču za priču Svečano padanje u nesvist.
2008. Dobitnik Osobne nagrade Grada Vrgorca.
2010. Dobitnik nagrade “Čovjek-ključ uspjeha” Turističke zajednice.
2012. Uvršten u Trogirsku antologiju najljepših priča.
2015. Dobitnik je Nagrade WH Festa 2015. u BiH za najbolju kratku priču za priču Katolička misija.
2018. Dobitnik Srebrne plakete na Međunarodnoj izložbi fotografije Otok i more.
2020. Dobitnik Certifikata balkanske pjesničke unije za kvalitet pjesničke kreacije iskazan u pjesmi “Tetris”.
2020. Pjesma „Tetris“ uvrštena u knjigu Najbolja poezija godine.
2021. Uvršten u Zbornik najboljih humorističnih priča napisanih na čakavštini “Pinka smija”, s pričom “Ostani doma”.

Bibliografija

Kiwi, pjesme (1988.)
Alergičan na jutro, pjesme (1993.)
Vrgoračka kronika, kratke priče (2006.)
Rakija za plućne bolesti, kratke priče, (2010.)(finalist nagrade Fran Galović)
Tamo doli, novele, (2019.)

Napisao

Noći knjige 2022.

I ove godine 23. travnja u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dana hrvatske knjige (22. travnja), organizra se jedanaesta Noć knjige.
Kao i svake godine dosada, naša je knjižnica, među brojinim knjižnicama u Hrvatskoj, uključena u obilježavanje ove značajne manifestacije u čijem je fokus knjiga.
Tema ovogodišnje noći knjige je sloboda, odnosno knjiga kao prostor slobode.

 

ODA SLOBODI
(tekst preuzet s mrežne stranice Noć knjige)

O lijepa, o draga, o slatka slobodo… Življenja, govora, izbora, promišljanja, mašte, pristupa, čitanja, knjige!

Mnogi te danas zazivaju u mraku ratnih sukoba, a mi te tražimo na stranicama knjiga, šireći spoznaje o tebi i tvojem značaju. Uz njihovu pomoć, dajemo ti nove definicije, učimo se prepoznavati situacije u kojima si izostala, shvaćamo kolika krila daješ svemu ondje gdje si prisutna.

Zahvaljujući tebi, o lijepa, o draga, posjećujemo predjele u koje nas noge još nisu odvele, susrećemo ljude koje nam oči još nisu vidjele; pod tvojim okriljem na knjiškim stranicama putujemo kroz prostor i vrijeme.

U Noći knjige 2022. ispisujemo ti odu u čitavoj lepezi tvojih mnogostrukih značenja. A slaveći te, istražujemo i što sve za nas predstavljaš, kako te živimo, izražavamo, kojim te bojama oslikavamo.

Program Narodne knjižnice Ploče:

22. 4. (petak) Besplatan upis u knjižnicu
(besplatan upis za sve koji dosad nisu bili upisani u knjižnicu)

25. 4. (ponedjeljak) u 20:00 h

Jure Divić 
“Knjiga u fokusu”
izložba fotografija

27. 4. (srijeda) u 19:00 h

Večer poezije
akademik Luko Paljetak i fra Ivan Kramar
moderatorica: Melanija Mijoč, prof
glazba: Mladen Nuić

Napisao

Izložba lutaka i lutkarska radionica

 

 

 

Povodom  Svjetskog dana lutkarstva 21. ožujka i Svjetskog dana kazališta 27. ožujka
Narodna knjižnica Ploče organizira izložbu lutaka 21. ožujka
autorica koncepta izložbe Božena Delaš, glumica lutkarica

 

U sklopu izložbe održat će se Lutkarska radionica 26. (subota) ožujka s početkom u 9.30
za djecu (od 6 do 11 godina) i roditelje, u prostoru knjižnice.
Broj mjesta je OGRANIČEN i potrebne su PRIJAVE na info-pultu ili na broj telefona knjižnice 020 676 393.
Voditeljica radionice: Božena Delaš, glumica lutkarica

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poruke za Svjetski dan lutkarstva

Hrvatski centar UNIMA je krovna organizacija lutkarske umjetnosti i udruga koja okuplja lutkarske profesionalce s ciljem širenja, razvitka, i promocije lutkarske umjetnosti. Osnovan je 1992. godine.Za svoje članove Centar djeluje kao informacijsko i komunikacijsko središte, izvješćuje članove o svim važnijim događanjima u lutkarskom stvaralaštvu u domovini i svijetu te vodi računa o prezentaciji hrvatskoga lutkarstva u svijetu. Prisutan je na svim hrvatskim festivalima, pomaže sve dobre inicijative koje promoviraju i unapređuju lutkarsku umjetnost.

Hrvatsku poruku ove godine napisao je književnik Zlatko Krilić

Sve što postoji ima svoj početak i kraj. Tri su izuzetka, to su svemir, more i mašta. Beskraj svemira i mora baštinimo rođenjem. Dio smo svemira i on je dio nas, dio smo mora, od njega smo sazdani. Naslijedili smo ih, ali nismo im vlasnici. Suvlasništvo dijelimo sa svim ljudima i svim stvorenjima koja postoje, kao i sa svim generacijama bića koja će se roditi nakon nas. Neka ameba ili najsitniji plankton, veliki slon ili golemi plavetni kit suvlasnici su kao i mi. Mi naravno ne bi htjeli da neka zlatna ribica, kada bi bilo moguće ispunjavati takve želje, uništi sve šume samo zato što to može, a pogrešno misli da ribama šume ne trebaju. Tako ni stanovnici mora ne bi htjeli da zagađujemo mora samo zato što to možemo i tako nam je jednostavnije. Moramo se brinuti o naslijeđu i čuvati ga. Treći beskraj – mašta, sasvim je drugačiji. Moći mašte nismo stekli rođenjem. Dobili smo tek mogućnost da je razvijemo u najveću snagu u svemiru, ali ona može i ostati tek zakržljala, neostvarena mogućnost. O nama ovisi koliko će biti moćna. U njenom jačanju pomažu nam igre, a uz njih i književnost, kazalište i općenito umjetnost. Najuspješnije je lutkarstvo. Ništa ne razvija maštu kao lutke i lutkarstvo, svijet u kojem je baš sve moguće. Rekao sam na početku da moramo čuvati mora, ali ne sva. Ponekad se na karti svijeta pojavi novo more koje odmah treba isušiti, jer u njemu nema planktona i riba, nema života, u njima je samo tuga. Prije mjesec dana se, nenadano, pojavilo jedno takvo more tu blizu nas. To je more suza u Ukrajini. Treba zaustaviti njegovu plimu, jer bi nas sve moglo potopiti, hitno treba pomoći Ukrajincima da se počnu smijati ili barem smiješiti. Na snimkama tog užasa opet svjedočimo značaju i snazi lutke. U bijegu prema sigurnosti izbjegli su ponijeli samo najnužnije, najvažnije za preživljavanje, a to je uvijek i najdraža lutka. Lutka, za nemaštovite tek predmet, neopisivo je moćna. Čestitam vam dan lutkarstva, dan UNIMA-e i prvi dan proljeća priželjkujući da dođe proljeće među ljudima.

Svjetsku poruku napisala je indijska lutkarica Ranjana Pandey

More
More je od davnine nosilo pripovjedače i njihove priče od jedne obale do druge, od jednog otoka do idućeg, od jednog kontinenta na mnoge. Priče su se zajedno vrtložile, marinirale se u mnogim kulturnim varivima te postale čarobne i besmrtne.U pamtivijeka se more pojavljuje u pričama, puno morskih zmajeva, sirena i drugih fantastičnih stvorenja.Upravo su tim vodenim putovima kneginje i gusarice, pomorci i trgovci nosili kovčege pune blaga, svitu meštara od zanata, dvorske lude, egzotične plodove i, naravno, velike mitologije kao što su Mahabharata, Ramajana, Sagar Manthan, Sinbad Pomorac, Putovanje na Zapad, Tisuću i jedna noć… dok su brodili od jedne kulture do druge. Priče su se mijenjale sa svakim prepričavanjem prikupljajući tijekom stoljeća nove, istančane slojeve. Zabavljale su, zaokupljale, hranile duše putnika, pustolova, zlotvora i junaka iz dalekih, stranih krajeva. More ostaje magično i mistično dodirujući živote mnogih na ovome planetu. Ono hrani, krijepi i nastanjuje maštu sviju. Ocean je sila iz koje je proizašao sav život na ovome planetu.No, današnja stvarnost je bolna. More je naša posljednja crta obrane − posljednja crta obrane između nas i uništenja života kakav poznajemo. Danas je more onečišćeno, s mukom lovi dah zagušeno mrežama pohlepe i nemarnom neumjerenošću. Svedeno je na juhu punu smeća u kojoj umiru koralji i morska bića. Svatko od nas na svoj je malen način dio ove tužne stvarnosti.
Evo izazova za sve suvremene pripovjedače: neka ožive poštovanje prema morima ove Zemlje − našeg jedinog doma.Udružimo svoje talente s tim ciljem. Odmah!
-Prevela: Petra Mrduljaš

(tekst preuzet s portala Hrvatski centar UNIMA )

Napisao

Izložba fotografija Sandre Vuletić “Baci kibic”

6. 12. Ι Narodna knjižnica Ploče

 

Pozivamo sve zainteresirane da posjete Knjižnicu i razgledaju izložbu fotografija “Baci kibic” Sandre Vuletić.

Sandra Vuletić rođena je 1969. u Stonu. Diplomirala je arheologiju/muzeologiju i knjižničarstvo. Radi u Narodnoj knjižnici Ston na mjestu ravnatelja. Zadnjih desetak godina amaterski se bavi fotografijom. Imala je dvije samostalne izložbe i sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi.

Izložba “Baci kibic” prvi puta je bila predstavljena na Festivali soli u Stonu 2018. godine, i to je bila prva samostalna izložba kojom se Sandra predstavila festivalskoj publici.

 

 

Izjava o pristupačnosti

Promjena veličine fonta
Accessibility by WAH