Natječaj je provela Gradska knjižnica Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko, a stručno povjerenstvo u sastavu Miroslava Mićanovića (dobitnik je nagrada “Duhovno Hrašće” za knjigu pjesama Zib i “Fran Galović” za knjigu priča Trajekt. Autor je brojnih priča, pjesama, kritika i eseja te član hrvatskih i europskih književnih festivala poezije i voditelj radionica kratke priče) i Branka Čegeca (dobitnk je brojnih nagrada za doprinos hrvatskom pjesništvu i književnosti, između ostalog i Goranov vijenac koji mu je dodijeljen na Goranovom proljeću 2013.g. za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji. Autor je ili suautor više izbora i pregleda hrvatske književnosti (poezije i proze) u zemlji i inozemstvu te sudionik brojnih domaćih i internacionalnih fetivala poezije) je između pristiglih radova (31 rad učenika srednjih škola i 24 rada učenika osnovnih škola) odabralo sljedeće:
- Anamarija Mutić, 3. razred, Gimnazija Požega, Požega, mentor: Kristina Lešić
Fragmentarno i bizarno, uzbudljivo i upućeno na suvremenost, stvarnost koja je, zapravo, fikcija, točka koja se gubi na različitim emocionalnim i lucidnim zemljovidima, kartama… Kao da nam pjesnikinja Anamarija Mutić poručuje, hoću se naći na najvišem mjestu, istraživati, rubiti i rezati, slagati i montirati, hoću da to bude snažno i gle: „Tonusmo dublje/ i dublje;/ lucidnom smrću/ po prvi put spojismo/ glavu i rep.“
Ali to nije sve, misli se o vizualnom i grafičkom znaku, slovu, padu i usponu, misli se o mnogočemu drugom, raste se i vlastito se znanje o tom događaju ponovno ispisuje i provjerava: je li to onda lirska pjesma, oda, krik, uzvik, instinktivna samobrana. Možda, ali ostaje još toliko toga što se može učitati, upisati – krenimo, sad i sad!
Čestitamo i radujemo se!
- Josipa Lesinger, 2. razred, Srednja škola Otočac, Otočac, mentorica: Manja Kostelac-Gomerčić
Odmah se počelo s onim što je izvan nas, ili s onim što nas održava izvan nas samih: poezija i posvećenost, usporedbe i nasumične reakcije, narativnost, pričanje i pjevanje, domišljanje… Sad je na redu veliko pitanje i odgovor u stihovima Josipe Lesinger: stvaralaštvo i stvaranje, papir nije prazan, on ima pamćenje i vlastitim stihovima plovimo po riječima i uspomenama drugih: „Rastežu me sa svih strana,/ pritom ne razmišljajući da mi koža postaje sve slabija/ i napuknuta, a lice puno bora.“
Riječ je o vjeri u poeziju i da će ona podnijeti svako naše nesigurno i drukčije „ja“. Zašto ne i tako misliti i pisati, pjevati i nadati se. Netko će se morati vratiti u rodni kraj, ali važno je ne sjediti skrštenih ruku i samo promatrati život.
Čestitamo i radujemo se!
- Paula Brečak, 4. razred, X. gimnazija „Ivan Supek“, Zagreb, mentorica: Ružica Filipović
Što sam sve u tom promatranju i pohodu na svijet? Poezija pita i može početi s pitanjem, ali onda se ispostavi da njezini kratki stihovi govore puno više. I Paula Brečak hoće puno više: o metamorfozama je riječ, o prizorima i promjeni vlastitog mjesta govorenja: jednostavno i lijepo, složeno i neuhvatljivo. Ovisno od čitanja i ovisi kako pišeš: „Kad sam je prvi put upoznala,/ Bila je šumski požar,/ I dalje jest.“
Čitatelj osjeća i zna da nije riječ o himnama i o odama samoj sebi, samom sebi, nego da je riječ o želji, velikoj, o onome što poezija radi; mijenja život. Poezija to čini, htjeli mi to ili ne!
Čestitamo i radujemo se!
Pohvaljeni
Mia Nemčić, 1. razred, Škola likovnih umjetnosti, Split, mentorica: Marica Butina
Dora Hrelja, 2. razred, Srednja škola Mate Balote, Poreč, mentorica: Anči Ritossa Blažević
Matea Magdić, 4. razred, Gimnazija Bernardina Frankopana, Ogulin, mentor:Mihael Mužević
Promocija nagrađenih i pohvaljenih učenika održati će se na svečanosti otvaranja 53. Goranovog proljeća u Lukovdolu , 21.3.2016 u 13:00 sati.