Preporuke

R. J. Palacio – Čudo

 Iako je roman Čudo objavljen prije nekoliko godina, u moje ruke došao je tek kada su počele najave za istoimeni film, koji je izašao 2017. godine. Kao svaki knjigoljubac, prvo volim pročitati knjigu, a zatim pogledati film. Tako sve likove i događaje najprije uprizorim u svojoj glavi, služeći se maštom, a potom na filmu pogledam kako izgleda plod nečije tuđe mašte. 

U radnju knjige uvodi nas August Pullman – Auggie – desetogodišnjak koji nas upoznaje sa svojom neobičnošću. Naime, Auggie je jedan običan desetogodišnjak – neobičnog izgleda. Sebe smatra običnim, jer voli sasvim obične stvari koje voli svaki desetogodišnjak. Voli se igrati, voli sladoled, obožava Ratove zvijezda i znanost. Najdraži mu je praznik Noć vještica, no ne zbog ukusnih slatkiša nego zato što barem na jednu noć može postati netko drugi – netko od koga ljudi neće okretati glavu, netko u koga neće upirati prstom. Naime, Auggie ima rijetku deformaciju lica zbog koje je dosad bio na 27 operacija. Zbog svih tih silnih operacija Auggie nije mogao ići u školu pa ga je mama podučavala kod kuće. Budući da bi sada trebao krenuti u peti razred, Auggiejevi roditelji smatraju da bi ga trebali upisati u redovnu školu, jer mama je postala sve lošija u računanju s razlomcima. 🙂 Dakle, Auggie kreće u peti razred i malo je reći da je prestravljen. 

Sve dosad roditelji su ga štitili, uvijek su bili tu negdje kada bi netko uputio pogled pun gađenja prema njemu ili nešto ružno dobacio, no sada je prepušten na milost i nemilost svojim vršnjacima. Svi mi jako dobro znamo koliko može biti stresan prvi dan u novoj školi. Hoću li se uklopiti, hoću li se svidjeti drugima, što ako me ne budu voljeli? Sve su to pitanja koja su se vrtila u našim glavama kada smo kretali u prvi razred i kada smo upoznavali nove ljude. Za većinu nas to je prošlo dosta bezbolno, jer nismo iskakali iz mase ostalih, također preplašenih lica. No što ako izgledaš kao Auggie? Kako se ponašati? Kako preživjeti taj prvi dan i te poglede?

Nakon prvih mjesec dana nastave Auggiejevi osjećaji bili su podijeljeni. Škola je bila super, profesori su bili odlični i prijateljski raspoloženi, uključio se u dodatne aktivnosti u sklopu sata znanosti i jako mu je dobro išlo, ali prijatelje je mogao nabrojati na prste jedne ruke. Stekao je ružne nadimke, poput Nakaza ili Freddy Krueger, a čuo je i da ostala djeca igraju igru koja se zove Kuga, u kojoj se svatko tko ga dodirne zarazi kugom. Humorom je pokušavao ublažiti situaciju i roditeljima ne pokazati stvarno stanje svojih osjećaja, no kada bi se zatvorio u sobu, puštajući suze da klize niz obraze, pitao se zašto ne može biti normalan i izgledati poput sve druge djece. Nije znao da je on pravo malo čudo. 

Knjiga je podijeljena u osam dijelova. Prvi nam dio priča Auggie, koji nas uvodi u cijelu radnju, a u ostalim dijelovima knjige radnju doživljavamo kroz viđenje drugih likova. Jedan nam dio priča Auggiejeva starija sestra Via, zatim njezin dečko Justin, Auggiejev prijatelj Jack Will itd. Ono što mi nedostaje u ovoj knjizi jest dio u kojem bi Auggiejevi roditelji ispričali priču kroz svoje viđenje, osjećanja i strahove. Koliko god Auggieju bilo teško nositi se sa svojim izgledom, vjerujem kako se i roditeljima slamalo srce svaki put kada bi uhvatili krive poglede ili čuli razna dobacivanja, a pogotovo kada bi saznali za još jednu operaciju kojoj se Auggie morao podvrgnuti. 

Sviđa mi se realnost ove knjige, koja se najbolje vidi u dijelu koji priča Auggiejeva sestra Via. Koliko god imala razumijevanja i ljubavi za svog malenog brata, u nekim trenutcima osjeća usamljenost, pa čak i ljubomoru, jer roditelji svu pažnju usmjeravaju prema Auggieju i njegovim potrebama. Via se tako naučila brinuti sama o sebi i ne postavljati previše pitanja. Ta doza ljubomore koju Via osjeća i pažnja za kojom žudi posve su normalni ljudski osjećaji. Drago mi je što je autorica to prikazala na tako iskren način. 

U ovoj knjizi naišla sam na još jednog jako interesantnog lika – Auggiejevog profesora Brownea. Naime, on ima vrlo zanimljivu metodu kojom odgaja svoje učenike, jer škola je kako obrazovna tako i odgojna ustanova. Svaki mjesec profesor Browne na ploču ispiše jedno načelo, odnosno pravilo o stvarno važnim stvarima. Zatim s učenicima raspravlja o značenju tog načela te načinima na koje je primjenjivo. Osim profesorovih, učenici tijekom cijele školske godine zapisuju i svoja načela te na kraju imaju malu listu vlastitih načela. Odlična ideja za začiniti nastavni proces!

Ova me knjiga naučila koliko je važna empatija. Otvorila mi je jedan posve novi svijet u kojem je progovorila osoba koja je drugačija. Progovorila je o svojim osjećajima, strahovima i skrivenim željama. Sada, dok razmišljam o svim onim situacijama u kojima sam se našla pored drugačijih, neuobičajenih ljudi, kada nisam znala kako da se ponašam i što da kažem te najčešće buljila trenutak duže nego što je potrebno, shvaćam da je odgovor jednostavan – trebamo se ponašati normalno. Ako se ikakav izraz pojavi na našim licima, neka to bude izraz divljenja, nipošto sažaljenja, jer velika je hrabrost u tim ljudima. 

Pravo ime autorice jest Raquel Jaramillo, a Palacio je djevojačko prezime njezine majke. Knjiga Čudo njezin je prvi roman, a nakon njega slijedio je Auggie & ja : tri čudesne priče, roman u kojem je nastavila priču o Auggieju iz perspektive njegovih prijatelja, donoseći puno više detalja o tome kako je Auggie utjecao na njihove živote. Ako želite vidjeti kako su radnju ovog romana pretočili na filmsko platno, pogledajte istoimeni film u kojemu Auggieja glumi mladi Jacob Tremblay, koji je glumio u filmskoj adaptaciji knjige Soba, dok njegove roditelje glume Julia Roberts i Owen Wilson. Je li bolja knjiga ili film – prosudite sami! 🙂

Andrea Kramar

Arhiva

Malala Yousafzai s Christinom Lamb – Ja sam Malala
Marina Vujčić – A onda je Božo krenuo ispočetka
Julian Fellowes – Belgravia
Kristin Hannah – Zimski vrt
Glenn Beck – Božićni pulover