Povijest knjižnice
Iako, formalno tek od 1944. g. možemo govoriti o postojanju knjižnice u Veloj Luci, mora se naglasiti kako je ona slijedila tradiciju čitaonica s kraja 19. i prve polovice 20. st. Tako je već 1894. g., u razdoblju snažnog gospodarskog i društvenog razvoja ovog malog mjesta na zapadnom dijelu otoka Korčule, a u sklopu njegovih naraslih kulturnih potreba, utemeljena čitaonica društva „Hrvatski napredak“. Slijedile su: „Pučka štionica“ (1908.), a u međuratnom razdoblju i „Jugoslavenska čitaonica“ te „Seljačka sloga“, odražavajući ondašnji politički trenutak.
Nakon oslobođenja mjesta, zaključkom općinskog Narodnooslobodilačkog odbora pokrenut je u studenom 1944. g. rad „Čitaonice Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte“ s knjižnicom i radio-aparatom. Izvještaj s kraja 1945. g. pokazuje da postoji priličan broj novina, ali i malo „dobrih“ knjiga s napomenom da „novine i knjige narod malo čita“. Prerastanjem „’Narodnog fronta“’ u „Socijalistički savez radnog naroda“ početkom pedesetih, mijenja se naziv („Knjižnica i čitaonica SSRN“), ali i način vođenja knjižnice. 1952. g.započinje značajnije objedinjavanje razasutog knjižnog fonda, a uvode se i knjige inventara, u kojima se uspostavlja i provizorna klasifikacija – A. marksističko-politička (prevladava), B. naučno-popularna literatura i C. beletristika (lijepe književnosti), čiji se inventari vode odvojeno.
Odziv čitatelja je sve veći, a u knjižnici je honorarno zaposlen jedan djelatnik. Od utemeljenja „Narodnog sveučilišta“ 1961.g., knjižnica djeluje u sklopu njegovog „Centra za opće i stručno obrazovanje“ pod nazivom „Knjižnica i čitaonica Narodnog sveučilišta“. Šezdesetih je čitaonica svakodnevno otvorena, a snabdjevena je „potrebnim brojem“ listova i časopisa, dok knjižnica radi povremeno poslije podne. Sedamdesetih nastaje opći pad interesa za posuđivanjem i čitanjem, pa i mjesne vlasti vode sve manju brigu. Čitaonica se ukida, a knjižnica djeluje u neadekvatnom i nefunkcionalnom prostoru. U
kidanjem Narodnog sveučilišta 1975. g, knjižnica se ponovno vraća u okrilje mjesne konferencije SSRNH kao dio novoformiranog „Centra za kulturu“. Adaptacijom stare palače Franulović Repak 1981. g, u čijem sklopu knjižnica djeluje i danas, osigurao se primjereni prostor i za čitaonicu. Od 1981. g, nakon kompletne reinventarizacije, započelo je katalogiziranje prema normativima UDK sustava, a od 1994. podaci se računalno obrađuju. Od 2009. g. knjižnica djeluje kako samostalna ustanova i nosi ime akademika Šime Vučetića, rođenog Velolučanina.