Knjiga je triptih o beznađu i potrazi za nadom tamo gdje ona ne postoji. Pisac precizno opisuje svijet u kojem čovjek nije čovjeku vuk, već podivljali pas. Jer godina je 2084. a to je svijet poharan ratovima, apokaliptičan i beznadan. Piščev svijet obuhvaća prostor današnje BiH koja je nakon niza ratova opasana granicama i podijeljena na tri države, tri staništa za tri naroda. To je svijet kojim lete dronovi a ljudi najčešće putuju pješice. U tom svijetu nema nade, no ipak je svaki od njegovih junaka traži bez obzira da li je riječ o starcu, hrvatskom ratnom veteranu, koji naivno misli kako će njegov vođa, mesija, izliječiti njegova sina, ili pak o dječaku Mirzi koji slučajno preživljava diverziju kod spomenika velikome muslimanskom vođi i uspijeva se dokopati odavno odbjegla oca koji uzaludno traži i ispire zlato, ili o regrutu Petru koji odbija izvršiti besmisleno ubojstvo, da bi upravo zbog toga bio primljen u vojnu elitnu jedinicu koju vodi Pukovnik. Svaka slika u knjizi ocrtava svijet budućnosti koja je samo alegorija i do krajnih granica dovedena naša sadašnjost.