Vlada RH proglasila je 2021. godinu Godinom čitanja, a Ministarstvo kulture intenziviralo je nacionalnu kampanju promicanja kulture čitanja i poticanja navika čitanja među građanima svih dobi.
Međunarodni dan pismenosti obilježava se svake godine 8. rujna, a utemeljio ga je UNESCO 1967. s ciljem promoviranja važnosti učenja i pismenosti, ali i osvješćivanja javnosti o problemu nepismenosti koji još uvijek pogađa veliki dio svjetskog stanovništva.
Pismenost prema IFLA-inoj Izjavi o pismenosti iz 2003. godine definira se kao „sposobnost korištenja različitih izvora informacija i unapređenja kvalitete življenja.
Uključuje sposobnost pronalaženja, evaluacije i pravilne uporabe informacija na različite načine. Kao što je ljudski život podložan stalnim promjenama i razvoju u društvenom, ekonomskom i tehničkom smislu, tako je i pismenost cjeloživotni proces koji traži stalnu nadogradnju.”
Unesco u svojoj definiciji pismenost definira kao „sposobnost prepoznavanja, razumijevanja
interpretacije, stvaranja, odašiljanja i procjene pri korištenju tiskanih i pisanih materijala različitih značenja. Uključuje kontinuirano učenje da bi pojedinac mogao postići svoje ciljeve, razvijati znanje i potencijale i participirati u društvu.“
Razlikujemo tri osnovne vrste pismenosti, iako uz njih postoje i druge brojne podjele.
Tri osnovne vrste pismenosti gledane s razvojnog vidika su:
- primarna: koja uključuje posjedovanje osnovnih vještina čitanja i pisanja. Stoga je funkcionalno pismena ona osoba koja je sposobna sudjelovati u svim aktivnostima u kojima je pismenost potrebna za efikasno funkcioniranje u grupi i zajednici. Takva osoba sposobna je računati, pisati i čitati a sve u cilju osobnog razvoja i razvoja zajednice.
- sekundarna (funkcionalna pismenost):znači praktičnu primjenu usvojenih znanja i vještina u svakodnevnom životu
- tercijarna: obuhvaća različite obavijesti na različitim medijima s ciljem shvaćanja punog značenja pročitanog.Uz ovu općenitu podjelu pismenosti postoji podjela pismenosti i prema opsegu (nacionalna, civilizacijska), prema znanju, vještinama i sposobnostima, pismenost s obzirom na razvoj tehnologije, pismenost prema sadržaju kojim se bavi (medijska, vizualna), pismenost s obzirom na ciljanu populaciju (obiteljska, rana, tinejđerska) itd. Prema zadnjem popisu iz 2011. godine i podatcima Hrvatskog državnog zavoda za statistiku zabilježio je 0,8 % nepismenog stanovništva (oko trideset tisuća osoba starijih od 10 godina). U odnosu na 1953. godinu to je znatan pomak obzirom da je te godine u Hrvatskoj nepismenost iznosila 16,3 %. Najviše je nepismenih u dobi iznad 60 godina, a žene čine 82 % nepismenih osoba u odnosu na ukupan broj nepismenih.