Prije osvrta na knjigu, malo ćemo vas upoznati s našim Čitateljskim klubom. U veljači je bio prvi, dogovorni sastanak, otvoren za sve zainteresirane. Knjižnica kao inicijator predložila je nekoliko modela funkcioniranja Kluba, a jednoglasno je odabran sljedeći: svi ćemo čitati istu knjigu po dogovoru, nema voditelja — svi su članovi ravnopravni, sastajat ćemo se barem jednom mjesečno, ovisno o mogućnostima. Čitat će se razni žanrovi, bez obzira na osobne preferencije pojedinih članova — cilj je povesti kvalitetnu raspravu nakon pročitanog, uvažiti tuđa mišljenja, upoznati različite ukuse…
Trenutno nas je sedam članica, u svakom trenutku se netko još može pridružiti, a u slučaju da se interes još poveća, postoji mogućnost da napravimo i dvije grupe (zbog nabavke dovoljnog broja primjeraka knjige). Za prvu knjigu (i lagano zagrijavanje) odabrali smo hit iz 2020. godine — Sally Hepworth: “Svekrva”.
“Svekrva” autorice Sally Hepworth
Prošle subote našli smo se u knjižnici na prvom pravom druženju Čitateljskog kluba. Iako odabrana knjiga nije dobila najbolju ocjenu (ali ipak dobru), pokazala se kao odlična podloga za raspravu i podjelu vlastitih iskustava. Svaka od nas poznaje jednu Lucy, Dianu, Toma, ili je samu sebe, barem djelomično, pronašla u nekom od likova.
Roman u početku ostavlja dojam da nas čeka triler, ali zapravo se radi o obiteljskoj drami. Brzo se čita (iako se dvije članice ne bi složile, što zbog “krivog” žanra, što zbog vremenskih skokova iz sadašnjosti u prošlost), no svakako naglasak nije na razrješavanju misterija Dianine (svekrvine) smrti, koliko na obiteljskim odnosima. Okosnica radnje zasniva se na lošoj komunikaciji, potpuno različitim karakterima glavnih likova te prevelikim očekivanjima, a to su često i uzroci sukoba i nerazumijevanja u stvarom životu. Zanimljivo je bilo saznati razloge zbog kojih su Lucy i (pogotovo) Diana onakve kakve jesu, te kako se njihov odnos razvijao s godinama.
Ono što je većina prepoznala kao nedostatak jest određena “plastičnost” likova, iako je tomu možda kriva samo kulturološka razlika između nas čitatelja i društva koje je oslikano u romanu. Kraj je također mogao biti razrađeniji, kao da je nedorečen, ali ipak se korektno i logično nadovezuje na priču.
Ocjena Kluba: 3/5
Druženje kao takvo je bilo jako ugodno, konstruktivno i pozitivno, i mogu reći da je meni osobno dalo dodatni polet za čitanjem, te da nestrpljivo očekujem iduće druženje na kojem ćemo komentirati “Olive Kitteridge” autorice Elizabeth Strout.
Do iduće knjige, pozdrav od Tene i ostatka Čitateljskog kluba
O knjizi (tekst preuzet s web stranice izdavača FokusNaHit!):
MOJA JE SVEKRVA MRTVA.
ZAŠTO BI JE ITKO POŽELIO UBITI?
Od trenutka kad je upoznala majku svojeg supruga, Lucy je znala da ona nije žena kakvu je Diana priželjkivala za svojeg savršenog sina.
Iznimno uljudna, ali odmjerena i hladna, Diana je otad pa nadalje Lucy uvijek nekako držala na distanci, unatoč očajničkim pokušajima snahe da se uvuče svekrvi pod kožu i osvoji njezine simpatije.
Za Dianu, koja je nakon desetljećā skladnog braka neupitni stup obitelji i koja se usto bori za prava žena u nevolji, nikad nitko nije imao loše riječi.
Osim njezine snahe.
Sve je to bilo prije.
Sada, Diana je mrtva.
Je li počinila samoubojstvo? Ili ipak nije?
Ako jest, zašto bi se, zaboga, na to odlučila?
A ako nije…
Tko bi uopće mogao poželjeti njezinu smrt?
U danima istrage na vidjelo izlaze nevjerojatne obiteljske tajne i nameće se pitanje svih pitanja: koliko uopće poznajemo ljude koji žive pokraj nas?
I ono, možda još važnije, imamo li pravo ikad i ikome suditi?