Dugo nismo objavljivali recenzije knjiga, što zbog drugih obaveza, što zbog ovih jesenskih i zimskih boljetica koje su nas usporile i u čitanju i otežavale održavanje sastanaka Kluba. Recenziju koja slijedi u nastavku pisala sam još u rujnu, a u međuvremenu smo pročitali još dvije knjige (treću čitamo).
Za ljetnih vrućina odabrali smo čitati roman “Baš kao ti“ Nicka Hornbyja.
Nedavno sam na Facebooku naišla na raspravu o tome što su “knjige za ljeto”. Prevladavalo je čuđenje kakve bi to točno knjige bile, jer kao, ili čitaš ili ne čitaš, neovisno o godišnjem dobu. Vjerujem da nisam jedina kojoj mozak na ljetnim vrućinama nekad kao da prokuha, a ostatak vremena svakako ne radi punim kapacitetom, pa ga ne želim dodatno zamarati i opterećivati knjigama koje zahtijevaju bolju koncentraciju ili se bave preteškim temama; kada želim nešto lakše, obično odabirem neki krimić ili triler, a u redu mi je i ljubavna priča ako baš nije klasično ljubavni/romantični roman. (U ljubićima se nikad nisam pronašla, ali kao što sam napisala u osvrtu na povijesno-ljubavni roman “Zbog gospođice Bridgerton”, razumijem zašto ih ljudi biraju za opuštanje.) Kad vrućine napokon popuste, mogu se vratiti mome čitateljskom istraživanju žanrova i tema. Zato mi je na temu definiranja “knjiga za ljeto” na pamet pao baš ovaj roman.

Ljubavna priča koja je u središtu romana proširena je obiteljskim, moralnim i političkim temama. Lucy je bjelkinja, Joseph crnac, a sa svoje 42 godine gotovo je duplo starija od njega (22). Lucy je majka dva sina, u procesu razvoda, dok Joseph još traži svoj smjer u životu. I sami svjesni problema koje bi ljubavni odnos dvoje tako različitih ljudi, još iz potpuno različitih društvenih krugova (da ne kažem slojeva), ne srljaju u vezu. Ipak, privlačnost je prejaka da bi se ignorirala – Lucy i Joseph odlučuju pokušati. Slijedi upoznavanje obitelji i prijatelja, (ne)prihvaćanje njih dvoje kao para…

Radnja romana događa se u vrijeme Brexita pa vidimo i različite razloge za i protiv izlaska iz EU i kako to utječe na sve razine odnosa (između ljubavnika, članova obitelji, prijatelja, poslodavaca i radnika).

Roman je lagan za čitanje, a ljubavna tema produbljena je širim prikazom drugih odnosa, te različitih stavova glavnih i sporednih likova.

Na sastanku se povela rasprava o moralnosti, je li 20 godina prevelika razlika, pogotovo što je Joseph tek na početku dvadesetih, a kako je Ines istaknula, mozak se u toj dobi u pravilu još uvijek razvija. Opći zaključak bio je da su oboje punoljetni i da je u redu što god su odlučili. U romanu je dobro prikazano kako je i došlo do toga da se protagonisti međusobno privuku – ni Lucy ni Joseph nisu znali koliko ovo drugo ima godina:

„I tako, ništa od imena. Nije se često osjećao glupo, pogotovo ne u blizini žena, iako ih nije poznavao mnogo njezine dobi, i iako nije zapravo znao koliko joj je godina. (Trideset pet? Nadao se da nije starija. Mogao se nositi s trinaest godina razlike, ali ne više od toga. Koji vrag? Tko je od njega tražio da se nosi s ičim?…)“

Jasno je i zašto se Lucy, profesorici engleskog, svidio Joseph:

„Razmišljao je brže od nje. Mislila je da su joj godine izlika da ne razmišlja najbrže što može, ali nisu bile. Vjerojatno bi ga pobijedila na kvizu o Jane Austen, ali to je otprilike bilo sve.“

Osobno nisam vidjela ništa sporno u njihovom odnosu. Rasu valjda ne moram ni spominjati, mislim da tako nešto ne bi trebalo uopće izazivati dileme, a što se tiče razlike u godinama, oboje su punoljetni i svjesno su odabrali u što se upuštaju. Iskreno me zanimalo što će se dogoditi na kraju, a s obzirom da se roman stvarno lako čita (osim ako ste kao Sandra koja nije mogla ni do pola, nije joj odgovaralo ništa u romanu) nisam morala dugo čekati da saznam – pročitala sam ga u jednu večer. Po mom mišljenju, pravo ljetno štivo.

Ocjena Kluba: 3.4/5

O knjizi (preuzeto sa stranica izdavača Vorto Palabra):

Lucy nije previše riskirala u ljubavi. Izabrala je sebi sličnog muškarca – istih godina, istog porijekla, istih nada i snova; udala se i zasnovala s njim obitelj. Činio se kao dobra prilika, ali priuštio joj je više jada nego radosti. Sada, dva desetljeća kasnije, par je pred razvodom, a Lucy je četrdesetjednogodišnja učiteljica s dva sina školska uzrasta, bez ikakvih očekivanja od budućeg ljubavnog života. Zato, kad upozna Josepha, ona baš i ne traži ljubav – važnije joj je pronaći prikladnu dadilju. Joseph ima dvadeset dvije godine, živi s majkom i radi nekoliko poslova, uključujući onaj u mesnici gdje upoznaje Lucy. Na ovaj par nitko se ne bi kladio – on pripada drugom društvenom sloju, drugoj kulturi i drugoj generaciji. Ali ponekad se ispostavi da je osoba koja nas može najviše usrećiti ona od koje to najmanje očekujemo – iako je potrebno malo manevriranja da se to postigne. Baš kao ti briljantno je promišljen, nježan, ali i brutalno smiješan roman o bezglavom zaljubljivanju i nepredvidivim životnim obratima, ljudska priča koja će vas nasmijati do suza i podsjetiti vas kako je malo potrebno za sreću. Kompaktan, pun života, s uvjerljivim, živopisnim protagonistima, ovaj roman predstavlja savršen spoj onoga po čemu je Nick Hornby prepoznatljiv: nesavršenih likova koje morate zavoljeti i originalne priče koja oduševljava jednostavnošću, istovremeno vas primoravajući da se zamislite i prepoznate u njoj i sebe.