📚 Noć knjige 2025. u Narodnoj knjižnici Ploče
Dragi prijatelji knjige,
pred nama je četrnaesta Noć knjige koju organiziramo u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dana hrvatske knjige (22. travnja) kako bismo zajedničkim snagama pozornost skrenuli na knjigu i čitanje, njihovu vrijednost i značenje za pojedinca i svijet. Više na: Noć knjige
Pozivamo vas da nam se pridružite u čaroliji riječi i svjetla povodom Noći knjige 2025. godine, u sklopu koje smo pripremili dva zanimljiva programa za djecu i odrasle!
✨ 23. travnja u 19:30 sati
🎭 “U mraku knjige žive”
Za djecu od 8 do 12 godina pripremili smo posebnu večer prepunu mašte, priče i sjena. Riječ je o interaktivnom događanju s elementima teatra sjena pod vodstvom Božene Delaš, lutkarskog pedagoga. Djeca će imati priliku doživjeti knjige na drugačiji način – kroz svjetlo, tamu i dramatizaciju priča.
📖 24. travnja u 19:00 sati
🖋️ Gostovanje književnika Drage Glamuzine
Odraslu publiku očekuje susret s jednim od najznačajnijih suvremenih hrvatskih književnika i urednika. Drago Glamuzina predstavit će svoje prozne i pjesničke uratke te podijeliti svoja razmišljanja o pisanju, poeziji i izdavaštvu. Pridružite nam se na večeri književne inspiracije!
Noć knjige 2025. organiziramo u sklopu projekta Kultura 365 koji je financiran sredstvima donacijskog natječaja „ Ploče i Luka ZAjedno – za ljepši i bolji grad“.
Drago Glamuzina
Rođen 1967. godine u Vrgorcu. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao lektor, redaktor i novinar u dnevnom listu Vjesnik (1995-1997) te redaktor i zamjenik glavnog urednika u news magazinu Nacional (1997-2003). Od 2003. do 2011. glavni je urednik u izdavačkoj kući Profil, a od 2011. glavni urednik u izdavačkoj kući VBZ. Kao urednik dosad je potpisao više od 200 naslova. Bio je pokretač i programski direktor Zagrebačkog sajma knjiga, a sad je programski direktor Književnog festivala Vrisak. Živi u Zagrebu.
Objavio: Mesari (pjesme, 2001), Tri (roman, 2008), Je li to sve (pjesme, 2009), Sami u toj šumi (pjesame, s fotografijama Stanka Abadžića, 2011), Everest (pjesme, 2016), Drugi zakon termodinamike (roman, 2021) te Noćni portir (roman, 2024.).
Za Mesare je dobio nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Zbirka pjesama Mesari prevedena je na njemački (Wieser Verlag, 2008), makedonski (Makedonska reč, 2004) i slovenski jezik (Litera, 2001), a u Srbiji je objavljena 2009. godine. Zbirke Je li to sve i Everest objavljene su na makedonskom jeziku (Makedonska reč, 2010. i 2016.) i slovenskom (Apokalipsa, 2018). Za roman Tri dobio je nagradu tportala za najbolji roman godine. Osim u Hrvatskoj Tri je dosad objavljen u Srbiji (Rende, 2009), Makedoniji (Makedonska reč, 2009), Sloveniji (Beletrina, 2013) i Bugarskoj (Hermes, 2019).
“U sridu!” – ljetne radionice za djecu 2024.
Draga djeco, i ovo ljeto provedite s nama, družimo se svaku srijedu u srpnju i kolovozu od 10:30 sati.
3. 7. | 10:30 h
Radionica modeliranja gline – za djecu od 7 do 11 godina
Voditeljica: Anamarija Bezek
10. 7. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina
17. 7. | 10:30 h
Origami radionica – za sve uzraste
Voditeljica: Tena Zmijarević
24. 7. | 10:30 h
Kreativna radionica
za djecu od 6 do 11 godina
31. 7. | 10:30 h
Susret s dječjom spisateljicom Marijanom Križanović
čitanje slikovnica i kreativna radionica za djecu od 5 do 10 godina
7. 8. | 10:30 h
Čitaonica za djecu do 3 godine
14. 8. | 10:30 h
Kreativna radionica
Voditeljica: Božena Delaš, lutkarski pedagog
21. 8. | 10:30 h
Origami radionica
28. 8. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina
Napomena:
Za sve radionice osim čitaonica potrebne su PRIJAVE (na info-pultu knjižnice ili br. telefona 020 676 393).
Književni susret s Bobom Đuderijom
Popularna spisateljica Slobodanka Boba Đuderija gostuje u našoj Knjižnici, 26. 6. (srijeda) u 19:30 sati. U suradnji s Nakladom Fragment, nakladničkom kućom koja je izdala posljednju knjigu Bobe Đuderije “Jugo na Čiovu”, predstavit će se i njeni raniji naslovi.
O autorici:
Slobodanka Boba Đuderija rođena je 2. ili 3.11.1963. u Šibeniku, na Dan oslobođenja Šibenika. Od 1965. živi u Splitu.
Prvi javni literarni početci bili su joj na blogu „Marchelina“ i u „Slobodnoj Dalmaciji“ gdje je objavljivala humoreske u podlistku „Pomet“, pod uredništvom Ćiće Senjanovića.
Pisala je i kolumne za portale i tiskane medije u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini.
Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Izvor: Naklada Fragment
Jugo na Čiovu
Riječ urednice Olje Ivančević Savičević:
„Jugo na Čiovu“ zbirka je poezije Bobe Đuderije, već poznate spisateljice, kolumnistice i autorice priča u kojima su čitateljice i čitatelji prepoznali svoje živote: čitajući se smijali, plakali ili beštimali. Ono što je u Bobinoj prozi autentično, hrabro, duhovito ili lucidno, našlo je svoje mjesto i u ovim pjesmama, u svedenijemu, intenzivnijem izrazu.
Ako bismo Bobi tražili poetskog brata ili bližu rodbinu, srodnosti zasigurno ima s pjesništvom Tome Bebića, a katkad iz stihova zasvjetluca odsjaj „Mjeseca iznad Splita“ Predraga Lucića.
Uronjen u Mediteran, lokalno u Kaštelanski zaljev i splitski akvatorij, rukopis koji držite u rukama, na svoj je način i otok i kopno – kao i mitsko Čiovo iz naslova: žuđena idila koju je zapala divlja stvarnost, more sveprisutno kao spas, sudbina ili sol na ranu.
Neposredna i otvorena, politična i senzualna, Boba Đuderija ispisuje lirski dnevnik svog vremena i podneblja, prati ružu vjetrova, bilježi temperament i melankoliju, ali i razmiče uske granice mentaliteta, rastura sterotipe, zahvaćajući duboko pa plitko, široko i visoko, katkad iz vreve, drugi put iz osame, uvijek iz neposredne blizine svakidašnjeg življenja: s rive, ulice, plaže – ili ekrana.
U ovu se knjigu pjesama ulazi baš tako, prirodno kao što se stupi na otvoreni prostor, na trg nekoga grada na jugu: može se dogoditi baš sve, a susreti su neizbježni.
Izvor: Naklada Fragment
Da se ne baci
Svaka nova knjiga Bobe Đuderije željno se očekuje u Hrvatskoj i širem okruženju, a Boba je nakon tri samostalne zbirke objavila svoj prvi roman “Da se ne baci”, priča u kojoj se isprepliću sadašnjost i prošlost autoričina odrastanja.
Kaže se da svatko ima svoj jezik ljubavi. Kako razumjeti kojim jezikom ljubavi netko govori i zašto najteže razumijemo jezik onih koji su nam najbliži? Ovo je roman o sadašnjim i prošlim nepravdama, o odrastanjima i nedoraslostima, o zagrljajima koje smo dali, onima koje smo primili i onima koje smo samo sanjali.
Nakon “Zovem u vezi posla” i “Marčeline (nisam vam sve rekla)”, ovo ne može biti nego novi hit. Urednica Marina Vujčić još je jedan jamac za to, a što tek reći na naslovnicu koju je izradila Tisja Kljaković Braić…
Izvor: Naklada Val
Marčelina – Nisam vam sve rekla
Tekstovi Bobe Đuderije tjeraju čitatelje na smijeh, pri čemu su im teme često sve drugo doli smiješne. Njeni tekstovi spadaju u posebnu žanrovsku kategoriju, oni nisu ni satira ni parodija ni komedija, nisu ni samo priče ili samo crtice, mislim da bi ih se moglo opisati kao „bobizam“ ili „bobovanje“ ili „bobništvo“ – svakako bismo im morali pronaći takvo neko bobasto ime.
Lik Marčeline, kojeg je Boba Đuderija stvorila najprije radi bloga, dotjerao je već do druge knjige. Ova univerzalna kroničarka života, bića, stvari i pojava u Splitu i široj okolici, pa u Dalmaciji i široj okolici, pa u Hrvatskoj i široj okolici, u jednom poglavlju ove knjige javlja se čak iz pečalbe u Francuskoj, postala je već kultna satiričarska ikona i tiskanih i elektronskih medija.
Izvor: Naklada Val
Zovem u vezi posla
Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se ne snalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, “vesele raspuštenice”, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica.
Sve priče, crtice, pa čak i “statusi” s najpoznatije društvene mreže, predstavljaju potragu, prije svega, za smijehom.
Izvor: Moderna vremena
Književni susret s Alminom Kaplanom
Pozivamo sve zainteresirane na Književni susret s Alminom Kaplanom u Narodnoj knjižnici Ploče.
Susret će se održati u ponedjeljak, 16. svibnja 2022. godine s početkom u 19:30 sati. Razgovor s autorom vodit će Dejana Knežić Primorac, prof.
Almin Kaplan rođen je u Mostaru 1985. godine. Piše poeziju i prozu. Urednik je portala za književnost i kulturu Strane. Član je PEN Centra Bosne i Hercegovine. Autor je zbirki poezije „Biberove kćeri“ (2008.), „Čekajući koncert roga“ (2012.), „Ospice“ (roman u stihovima, 2014.), „Mostarska zbirka“ (2017.) i „Bukara“ (2017.) te romana „Trganje“ (2017.), „Meho“ (2019.) i Dubravske priče (2020.). Dobitnik je više književnih nagrada, između ostalih nagrade Ratkovićevih večeri poezije, Mak Dizdar i Zija Dizdarević. Živi u selu Pješivac-Greda kod Stoca. (preuzeto sa stranice Moderna vremena).
“Mostarska zbirka” naslovom se referira na jednu pjesničku knjigu objavljenu prije više od trideset godina, zove se Sarajevska zbirka, a njezin je autor Abdulah Sidran. Ove su dvije zbirke prilično različite, jedina je referencijalna točka grad: ono što je Sidranu Sarajevo, to je Kaplanu Mostar. Sidranovo Sarajevo je grad prošlosti, a Kaplanov Mostar je ovaj sadašnji, ovaj od danas. Na neki lijep i gospodstven način, Mostarska zbirka polemična je u odnosu na Sidranovu knjigu, kao dijalog dva vremena, prošlosti i sadašnjosti.
Kaplan spada u vrlo rijetku vrstu pisaca s izrazito prepoznatljivim pjesničkim glasom, kojeg su svjesni i kojeg slijede. Naime, veliki je broj pjesnika u svijetu (čak i izvrsnih!) koji nemaju punu svijest o svome glasu i zbog toga često prelaze iz jednog registra u drugi, iz onog koji im je prirodan u neki drugi koji im je stran, pa zbog tog tada izgledaju lažno ili neprirodno. Almin Kaplan je izrazito svoj!
Ja koji pamtim ono vrijeme, sjećam se da je objavljivanje Sidranove Sarajevske zbirke bilo važan događaj u državi koje više nema, ali i u epohi koja je pokazivala znatno veću naklonost prema književnosti. Jednako tako – možda i više! – objavljivanje knjige Mostarska zbirka prvorazredni je kulturni događaj.”
Semezdin Mehmedinović (preuzeto sa stranice izdavača)
Materijalni svijet romana, s Mehom kao glavnim likom, svijet je poslijeratne svakodnevnice muslimanskih povratnika na Dubravskoj visoravni između Stoca i Čapljine. Tu iz pozadine, naravno, djeluju i sjećanja na rat i progonstvo. Meho uzgaja breskve i paprike, sam ih vozi u Čapljinu i prodaje, tako hrani obitelj. Biva uvučen i u društvene rituale, u vjersko-politički život — sa svim milim i nemilim čudima domaće tranzicije u malome selu na hercegovačkoj visoravni. Ne osjećajući ništa od toga istinski svojim, sve će to Meho iskusiti, istrpjeti, lojalno i šutke, samo mnogo i nemirno pušeći. Njegovi trenuci miline prizori su snježne Kanade s vukovima na TV kanalu Animal Planet. („Znao je Meho, negdje duboko u sebi, da nije čovjek za ovoga svijeta. I da je Kanada njegov komad Dženneta.“)
Na kraju Mehina hoda po mukama u njemu se učvršćuje spasonosna misao, poput izbavljenja: „breskva i paprika ne mogu čekati“; u skladu s tim on će se povući iz svega, i zna: „kad ga ponovo prestanu primjećivati“ sve će biti dobro.
Ivan Lovrenović (preuzeto sa stranice izdavača)
Nakon romana Meho, koji je dobio sjajne kritike i izazvao veliku pozornost u regiji, Kaplan se javlja s pričama koje predstavljaju svojevrsno proširenje tog romana, smještene su u isti prostor i bave se istim ljudima, na podjednako virtuozan način.
U pričama Almina Kaplana iznenadni mikrodogađaj načas naruši monotoniju i ogoljenu „običnost“ seoske svakodnevice u poratnoj i postlogorskoj Hercegovini. To nikad ne preraste u potres koji ruši zidove, nego se samo nakratko otvori pukotina kroz koju možemo nazrijeti pulsiranje punokrvnih drama i teških emocija, najdubljih strahova i prigušenog trpljenja. Kroz koju možemo osjetiti otkucaje paklenog stroja ugrađenog u temelje našeg svijeta. Tradicionalna potmulost i zloslutnost zasnovana na iskustvu, izmiješane s vjerom i praznovjerjem, u srži su Kaplanova književnog interesa, a iz tog interesa izrastao je autentični umjetnički glas koji – kao što je obično slučaj s autentičnim glasovima – uvelike nadilazi granice našeg jezika, našeg prostora i vremena.
Ivica Đikić (preuzeto sa stranice izdavača)