Strah od kupine roman je kojega smo pročitale uživajući u besprijekornom stilu pisanja autorice Danijele Crljen. Zanimljiv, životan… I da vam sve ne otkrivam, uzmite knjigu i pročitajte jer – čitanja svakako vrijedi!
Strah od kupine roman je kojega smo pročitale uživajući u besprijekornom stilu pisanja autorice Danijele Crljen. Zanimljiv, životan… progovara o obiteljskim odnosima, životu nekad i danas, dalmatinskim običajima, tradicionalnoj ulozi žene koja, ulaskom u brak, ostavlja po strani svoje snove i podređuje ostatak života prvenstveno mužu, a onda i djeci i kućanstvu. U romanu se također govori i o favoriziranju muških potomaka u Dalmaciji, o bakinim pričama, lažima i podmetanjima, definiranju nježnosti kao slabosti, o Americi, problemima u Domovini, ogorčenosti nadređenim (i) nepismenim ljudima… Definira se mangup. Komocija se navodi kao dalmatinski eufemizam za lijenost. I da vam sve ne otkrivam, uzmite knjigu i pročitajte jer – čitanja svakako vrijedi!
Ali, naši osvrti na ovaj roman nisu bili tako savršeni i besprijekorni kao autoričin stil pisanja. Naime, u tekstu romana, a i na samom kraju knjige, u bilješci o piscu, naišle smo na jako puno primjera koji nam se nisu svidjeli. Dapače, čak smo ih smatrale neprimjerenima.
Već na samome početku knjige brojni su takvi primjeri pa ću navesti neke od njih. Susjeda nije mogla doći jer hrani stoku, a autorica se nada da ne misli na djecu. (?) Licemjerno je reći (za susjedu) da je gospodarica, kaže autorica. Jesu li, naprimjer, licemjerniji vegetarijanci koji jedu krasne mrtve životinje? Nadasve uljudni su ona i njen partner, piše. Oni koji su ih u svome domu počastili na najbolji mogući način, najboljim što su imali, seoski su živalj koji ne zna što je stevia, ne poznaju nezdravost šećera i konzumacije mesa, za razliku od (kod njih ugošćenih) pripadnika građanskoga sloja. Žena s kroničnim nedostatkom poroka čvrsto je odlučila da neće dočekati mirovinu klimajući amebama oko sebe. Nakon nekih izjava ljudi oko sebe, osjeća kako joj pada IQ. U središnjici Firme horda je polupismenih ljudi. Svima koji su smatrali da previše sanja poručila je: „Fuck you!“. „U sebi, naravno. Bila je dobro odgojena djevojka.“ Ima toga još…
Na samom kraju, nakon dovršenog romana, neugodno smo se iznenadile i dijelom sadržaja bilješke o piscu. Naime, autoricu na njenim radnim mjestima nitko nije pitao koje je ocjene imala tijekom školovanja te se stoga zavjetovala da će svoje petice spominjati u svakoj prilici, za sve odlikaše kojima danas šefuju loši đaci. Navedeno je i to da je autorica odabrala američki studij jer je domaći obrazovni sustav zamara te da hitno treba par odlikaša u svojim redovima.
Da zaključim – ne vjerujem da autorica od svih osjećaja najmanje cijeni ponos jer se ovim književnim djelom prikazala kao osoba koja zaista odiše pretjeranom samouvjerenošću i osjećajem vlastite visoke vrijednosti, što potkrjepljuju brojne rečenice iz ovoga romana. Na mnogim sam stranicama imala dojam kako autorica gleda svisoka na mene i gotovo čitav ljudski rod (osim nekolicine njoj bliskih ljudi). Zapitala sam se bih li i sama bila tek bezvrijedna jedinka iz populacije ameba u njenim očima. Stoga su mi kupine, pri drugome, ponovljenom čitanju, ostavile gorak okus u ustima.
Unatoč svim zamijećenim negativnostima, knjiga se na našoj Top ljestvici trenutno nalazi na četvrtome mjestu Najboljih 10 naslova, s ocjenom Čitateljskog kluba: 4,33/5.
Napisala: Sandra Šunjić
Ocjena Kluba: 4.33/5
P. S. Marija savjetuje: Nemojte čitati dvaput!