Od ponedjeljka, 4. rujna 2023.
ponovno radimo po redovnom ljetnom radnom vremenu:
od ponedjeljka do petka: 8:00 – 20:00 h
foto: https://www.scotsman.com/news/weather/when-does-autumn-start-uk-2023-4247488
Okupile smo se početkom mjeseca kako bismo, u našem malom čitalačkom klubu raspravili i dali naša mišljenja o knjizi “Plemeniti gospodin u Moskvi” Amora Towlesa.
Što kad jedan čovjek izgubi slobodu? Što kad je primoran živjeti život u potpunosti suprotan od onoga kakav je do tada živio?
Grof Aleksandar Rostov nakon revolucije je pred boljševičkim sudom proglašen socijalnim parazitom. Jedna pjesma iz mladosti u kojoj je izrazio duh buntovništva revolucije, i zbog koje mu se neki stariji boljševici na neki način dive, spašava ga od strijeljanja i izriče mu se neobična kazna – osuđen je na doživotni kućni pritvor u hotelu Metropol.
Izbacili su ga iz njegovog raskošnog apartmana i dodijelili mu majušnu sobicu na šestom katu. Ponijevši samo par knjiga, stol i očev sat (koji zvoni samo dvaput), grof je bio prisiljen život učiniti što manje groznim. Ali, kako se ono kaže, kad ti život da limune, načini pitu od limuna…
I dok desetljeća prolaze, mijenjaju se pravila, politika i vlasti; u hotelu u Moskvi, naš grof čini sve kako bi iskoristio najbolje od života. Tu upoznajemo mnoge likove, od prijatelja, pjesnika Miškinova, kuhara Emila, Nike Kulikove, pa sve do Sofije.
Grof je svia njima prijatelj, savjetnik, na neki način član obitelji… Njihova međusobna suradnja i život isprepleteni su i tvore paukovu mrežu čije središte i “ljepilo” je sam grof. Otmjen, precizan, a diplomat, grof je sve ono što nam je potrebno, a nismo toga svjesni. Svi oni detalji u životu, začini koji obično jelo dovedu do savršenstva, i savjeti koji nam razbistre stvari. Grof je idealni tvorac našeg duševnog interijera i društvenog eksterijera.
Djelo kao djelo gotovo je pa savršeno napisano, bez viškova i s razrađenom pričom od početka do kraja, toliko da se čini stvarnim. Likovi su realni, s mnoštvom mana i vrlina. Dok čitate, točno možete zamisliti grofa u stvarnosti (i možda dobiti poriv, kao autor ovog osvrta, da ga izvadite iz stranica knjiga i ukradete sebi).
Jedina mana ove knjige je što je toliko dobra, da ćete dugo vremena osjećati toliku sjetu i bol da se vratite nečem drugom.
Ocjena Kluba: 4.7/5
Za sljedeći put naš klub je odlučio pročitati ljubavni roman “Zbog gospođice Bridgerton” autorice Julije Quinn.
Napisala: INES
Roman Plemeniti gospodin u Moskvi odmah po objavljivanju postao je svjetska književna senzacija. Knjigom godine proglasili su ga njujorški Times, a uskoro i Sunday Times, Mail on Sunday, Irish Times i Daily Express. Iste godine najboljom knjigom proglasio ju je i Barack Obama, a veliko zanimanje i povratak knjige na vrhove ljestvica potaknuo je 2019. godine Bill Gates koji je izrazio oduševljenje ovim veličanstvenim djelom.
Dvadeset prvog lipnja 1922. godine grofa Aleksandra Rostova – nositelja odličja svetog Andrije, člana Konjičkog kluba i voditelja lova – izveli su iz Kremlja i otpratili preko Crvenog trga pa kroz lijepa okretna vrata hotela Metropol. Nakon što je boljševički sud zaključio da se grof nije pokajao, osudili su ga na doživotni kućni pritvor. Ali, umjesto u svojemu uobičajenom apartmanu, sada mora živjeti u tavanskoj sobi dok Rusija proživljava desetljeća burnih previranja. Unatoč tome što u životu nije radio ni jedan dan, njegova erudicija, neuništiv duh i duhovitost pomoći će mu da, malo-pomalo, počne razumijevati zgusnutu rusku povijest koja se odvija pred vratima hotela. Iako mu novi poredak donosi brojna životna ograničenja, njegov unutarnji, emocionalni svijet istodobno doživljava preobrazbu koja ga od dokonog bogataša pretvara u čovjeka s ozbiljnim zadatkom koji mora izvršiti.
Raspored radionica:
5. 7. | 10:30 h | Čitaonica
12. 7. | 10:30 h | Radionica modeliranja gline. Voditeljica: Anamarija Bezek
19. 7. | 10:30 h | Čitaonica
26. 7. | 10:30 h | Origami radionica. Voditeljica: Tena Zmijarević
2. 8. | 10:30 h | Čitaonica
9. 8. | 10:30 h | Lutkarska radionica. Voditeljica: Božena Delaš
16. 8. | 10:30 h | Origami radionica. Voditeljica: Tena Zmijarević
23. 8. | 10:30 h | Čitaonica
Napomena:
Radionice za djecu od 6 do 11 godina. Na radionicama mogu sudjelovati i mlađa djeca, ali uz pratnju odrasle osobe.
Za sve radionice osim čitaonica potrebne su prijave (na info-pultu knjižnice ili br. telefona 020 676 393).
Naš Čitateljski klub i prošlog se četvrtka okupio da pričamo o knjizi “Medvedgrad” autora Fredrika Backmana, kojeg smo čitali u mjesecu svibnju.
Zamislite grad u kojem je sve stalo, pesimistični maleni gradić koji jedva preživljava. U tom gradu, Medvedgradu, posla baš i nema. Prazne trgovinice i obrti su zatvoreni zbog dolaska velikog trgovačkog centra.
Jedina nada i radost ljudi Medvedgrada usmjerena je u hokej. U juniorsku momčad mladića koji imaju priliku odvesti klub u povijest i tako proslaviti sebe i Medvedgrad.
Jedne večeri dogodit će se nešto što će utjecati i na klub, grad i ljude u njemu. Autor nam priča priču o tome koliko su neki spremni daleko ići, žmireći na nepravdu, samo da ostvare pobjedu. Pobjeda pod svaku cijenu. Priča nam i o tome kako i u najtežim trenucima postoje ljudi koji nam nikad neće okrenuti leđa.
Medvedgrad je knjiga o hokeju, ali ne samo o hokeju. To je knjiga o prijateljstvu, lojalnosti, ali i izdaji. Najzad, to je knjiga o svakom malom gradiću kojeg poznajemo i ljudima u njemu.
Nama se tema knjige jako svidjela, smatramo da se o tome uvijek mora govoriti i pisati.
S druge strane, nismo bile najzadovoljnije s knjigom, od predugog i zamornog uvoda, previše likova koji nisu bili potrebni i klišeja koji su iskakali na svako drugoj strani.
Mišljenja smo da je moglo puno bolje, s obzirom na to kako je Backman izvrsno napisao svoje druge knjige.
Ocjena Kluba: 1.9/5
Za lipanj smo izabrale “Plemeniti gospodin u Moskvi” autora Amora Towlesa.
Napisala: INES
PRVI NASTAVAK SERIJALA.
ISTINA je u malim sredinama uglavnom nepoželjna. A Medvedgrad je mala sredina, gradić koji je izgubio na svim poljima. Ostao mu je samo hokej.
IMA juniorsku ekipu koja je na korak do naslova državnog prvaka, što je za Medvedgrad pitanje opstanka. Ako pobijede, ostatak zemlje sjetit će se tog gradića s ruba šume, doći će sponzori i veliki igrači. Juniori se s tim pritiskom nose kako znaju. Kad jedan od njih počini zločin, zajednica reagira očekivano.
CIJENU na kraju ipak netko mora platiti. Je li grad u ime hokeja i višeg cilja u stanju okrenuti glavu od pravde? I mogu li oni društvu ‘važniji’ nekažnjeno raditi što ih je volja?
U travnju smo se našli na još jednom druženju Čitateljskog kluba. Opet je bilo jako ugodno, a ne smijem ni priznati koliko smo dugo razgovarale, reći ću samo da je vrijeme proletjelo za čas. Čak smo se zaboravile i fotografirati, iako sam obećala da ću idući put ja biti u prvom planu (s obzirom da sam prošli put ostala iza kamere), tako da za drugi put očekujte fotosešn sa mnom.
E sad, recenzija same knjige. Malo mi je duže trebalo i da napišem tekst recenzije, jer su mi se sve moje riječi činile nedostatne da objasnim dojam koji je ova knjiga ostavila na mene. I drugi su podijelili sličan dojam. Knjiga “Olive Kitteridge” je roman sastavljen od više kratkih priča. Svako je poglavlje priča za sebe, a povezuje ih lik Olive koji se negdje pojavljuje direktno, a negdje samo usputno, kao sjećanje na bivšu profesoricu matematike u malom (fiktivnom) gradiću Crosby u državi Maine. Olive je lik koji je moguće neizmjerno voljeti, ali i mrziti, a kroz život je dotaknula brojne ljude, često i potpuno nesvjesno. Upoznajemo nju, njenog supruga Henryja i sina jedinca Chrisophera, složene odnose između njih, ono što ih dijeli i spaja. Iako je Olive glavni i naslovni lik romana, nikako ne znači da su priče drugih likova manje bitne, naprotiv. Svako poglavlje, svaka priča, donosi jednu životnu priču koja bi i sama mogla postati roman. Prikazano je puno različitih ljudi, sudbina, želja, radovanja, tragedija… Komentirali smo koliko je autorica toga uspjela prikazati u relativno kratkom romanu, a jedna je članica na to izjavila “Ma žena je rekla sve!”. I moram se složiti.
Prosjek ocjena bilo je teško izračunati s obzirom da je knjiga u rasponu od 1 do 5 dobila dvije četvorke, četiri (čiste) petice, i dvije desetke. Ove četvorke su tu jer članice daju najvišu ocjenu samo knjigama s kojima su se posebno povezale, iako se slažu da je knjiga odlična.
Ocjena Kluba: 4.8/5
Od nas definitivna preporuka za čitanje!
Onima kojima se svidjela knjiga (a vjerujem da ih ima) preporučujem pročitati i nastavak “Olive, iznova“. Sve knjige autorice Elizabeth Strout dostupne u našoj knjižnici možete pronaći i u našem web-katalogu.
Za sljedeće druženje odabrale smo čitati knjigu “Medvedgrad“ autora Fredrika Backmana, a sastat ćemo se nekad u svibnju.
Do idućeg puta, pozdrav od Tene i ostatka Čitateljskog kluba!
U Crosbyju, obalnom gradiću u državi Maine, u životu umirovljene učiteljice Olive Kitteridge i ljudi koji je okružuju događa se sve ono što živote čini tako lijepima i tako strašnima. Zajedljiva, ironična, istodobno nemilosrdno iskrena i duboko empatična Olive primjećuje promjene i užasava ih se, ali ih ponekad i ne prepoznaje… Svi oni nose se sa svojim životima, a u njihovim sudbinama zrcali se i mikrosvemir malograđanskog života, od tračeva i uskogrudnosti preko svakodnevnih tragedija do velikih emocija: želje, očaja, ljubomore, nade i – ljubavi.
Elizabeth Strout izgradila je roman Olive Kitteridge kao niz priča povezanih nezaboravnim likom: živopisnom, nadasve kompliciranom Olive.
Po ovom djelu snimljena je i nagrađivana serija u produkciji HBO-a u kojoj glume Frances McDormand, Richard Jenkins i Bill Murray.
Svijetu junakinje koja joj je donijela svjetsku slavu Elizabeth Strout vratila se u jednako sjajnom romanu Olive, iznova.
Jutros su nas posjetili učenici 1. e razreda Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića u Pločama, s razrednikom Miroslavom Srzentićem i školskim knjižničarem Zoranom Sršenom. Povod posjetu bila je rasprava o umjetnoj inteligenciji, čime smo obilježili ovogodišnju Noć knjige čija je tema “Sanjaju li roboti električne knjige”. U objašnjenju teme piše:
“Premda je stigla iz računalne znanosti, umjetna inteligencija ubrzano prerasta u društveni fenomen. Najavljena kao temelj četvrte industrijske revolucije, pred čovjeka postavlja niz izazova te filozofskih i etičkih pitanja, uz čije će odgovore, čini se, biti vezana i sudbina čovječanstva.” (tekst preuzet s web stranice Noći knjige).
Upravo smo o nekim od ovih filozofskih i etičkih pitanja razgovarali, na neka smo pronašli odgovor, neka su ostavljena za razmišljanje, a neka su neminovno povukla još mnoštvo drugih pitanja. Pričali smo o (ljudskoj) inteligenciji, na koji način se ona razlikuje od umjetne i zašto, što nas čeka s razvojem umjetne inteligencije, može li ona dostići istinsko razumijevanje, pa i svijest i samosvijest — ako da, što tada? Što je slaba umjetna inteligencija, što jaka, čemu služi Turingov test i eksperiment kineske sobe? Što misle o Chat GPT-ju sada, ali i o njegovom budućem razvoju?
Drago nam je da smo ovu raspravu održali s razredom smjera tehničara za računalstvo, s obzirom da će upravo ti mladi ljudi stvarati budućnost računalnog svijeta, a time i umjetne inteligencije.
Galerija fotografija:
Ovogodišnju manifestaciju Noći knjige obilježavamo kroz nekoliko dana:
„Tema Noći knjige 2023.: SANJAJU LI ROBOTI ELEKTRIČNE KNJIGE?
U Noći knjige 2023. pozivamo vas da propitate fenomen umjetne inteligencije. U tome vam može pomoći književnost, u kojoj je ljudska mašta razvila nebrojene scenarije susreta čovjeka i stroja. Tu su i ostale umjetnosti, jer su iz svijeta knjige roboti i ostali strojevi hrabro zakoračili na kazališne daske, u strip, a osobito plodna je za njih bila sedma umjetnost. No prije svega ne zaboravimo znanost, zahvaljujući kojoj se koncept umjetne inteligencije razvija i promišlja, i to ne samo iz aspekta računalne znanosti, već i iz društveno-humanističkog kuta, osobito psihologije, jezičnih znanosti i filozofije.“ (preuzeto sa stranica Noći knjige)
Prije osvrta na knjigu, malo ćemo vas upoznati s našim Čitateljskim klubom. U veljači je bio prvi, dogovorni sastanak, otvoren za sve zainteresirane. Knjižnica kao inicijator predložila je nekoliko modela funkcioniranja Kluba, a jednoglasno je odabran sljedeći: svi ćemo čitati istu knjigu po dogovoru, nema voditelja — svi su članovi ravnopravni, sastajat ćemo se barem jednom mjesečno, ovisno o mogućnostima. Čitat će se razni žanrovi, bez obzira na osobne preferencije pojedinih članova — cilj je povesti kvalitetnu raspravu nakon pročitanog, uvažiti tuđa mišljenja, upoznati različite ukuse…
Trenutno nas je sedam članica, u svakom trenutku se netko još može pridružiti, a u slučaju da se interes još poveća, postoji mogućnost da napravimo i dvije grupe (zbog nabavke dovoljnog broja primjeraka knjige). Za prvu knjigu (i lagano zagrijavanje) odabrali smo hit iz 2020. godine — Sally Hepworth: “Svekrva”.
Prošle subote našli smo se u knjižnici na prvom pravom druženju Čitateljskog kluba. Iako odabrana knjiga nije dobila najbolju ocjenu (ali ipak dobru), pokazala se kao odlična podloga za raspravu i podjelu vlastitih iskustava. Svaka od nas poznaje jednu Lucy, Dianu, Toma, ili je samu sebe, barem djelomično, pronašla u nekom od likova.
Roman u početku ostavlja dojam da nas čeka triler, ali zapravo se radi o obiteljskoj drami. Brzo se čita (iako se dvije članice ne bi složile, što zbog “krivog” žanra, što zbog vremenskih skokova iz sadašnjosti u prošlost), no svakako naglasak nije na razrješavanju misterija Dianine (svekrvine) smrti, koliko na obiteljskim odnosima. Okosnica radnje zasniva se na lošoj komunikaciji, potpuno različitim karakterima glavnih likova te prevelikim očekivanjima, a to su često i uzroci sukoba i nerazumijevanja u stvarom životu. Zanimljivo je bilo saznati razloge zbog kojih su Lucy i (pogotovo) Diana onakve kakve jesu, te kako se njihov odnos razvijao s godinama.
Ono što je većina prepoznala kao nedostatak jest određena “plastičnost” likova, iako je tomu možda kriva samo kulturološka razlika između nas čitatelja i društva koje je oslikano u romanu. Kraj je također mogao biti razrađeniji, kao da je nedorečen, ali ipak se korektno i logično nadovezuje na priču.
Ocjena Kluba: 3/5
Druženje kao takvo je bilo jako ugodno, konstruktivno i pozitivno, i mogu reći da je meni osobno dalo dodatni polet za čitanjem, te da nestrpljivo očekujem iduće druženje na kojem ćemo komentirati “Olive Kitteridge” autorice Elizabeth Strout.
Do iduće knjige, pozdrav od Tene i ostatka Čitateljskog kluba
MOJA JE SVEKRVA MRTVA.
ZAŠTO BI JE ITKO POŽELIO UBITI?
Od trenutka kad je upoznala majku svojeg supruga, Lucy je znala da ona nije žena kakvu je Diana priželjkivala za svojeg savršenog sina.
Iznimno uljudna, ali odmjerena i hladna, Diana je otad pa nadalje Lucy uvijek nekako držala na distanci, unatoč očajničkim pokušajima snahe da se uvuče svekrvi pod kožu i osvoji njezine simpatije.
Za Dianu, koja je nakon desetljećā skladnog braka neupitni stup obitelji i koja se usto bori za prava žena u nevolji, nikad nitko nije imao loše riječi.
Osim njezine snahe.
Sve je to bilo prije.
Sada, Diana je mrtva.
Je li počinila samoubojstvo? Ili ipak nije?
Ako jest, zašto bi se, zaboga, na to odlučila?
A ako nije…
Tko bi uopće mogao poželjeti njezinu smrt?
U danima istrage na vidjelo izlaze nevjerojatne obiteljske tajne i nameće se pitanje svih pitanja: koliko uopće poznajemo ljude koji žive pokraj nas?
I ono, možda još važnije, imamo li pravo ikad i ikome suditi?
