Narodna knjižnica Ploče

Napisao

“U sridu!” – ljetne radionice za djecu 2024.

Draga djeco, i ovo ljeto provedite s nama, družimo se svaku srijedu u srpnju i kolovozu od 10:30 sati.

3. 7. | 10:30 h
Radionica modeliranja gline – za djecu od 7 do 11 godina
Voditeljica: Anamarija Bezek

10. 7. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina

17. 7. | 10:30 h
Origami radionica – za sve uzraste
Voditeljica: Tena Zmijarević

24. 7.  | 10:30 h
Kreativna radionica
za djecu od 6 do 11 godina

31. 7.  | 10:30 h
Susret s dječjom spisateljicom Marijanom Križanović
čitanje slikovnica i kreativna radionica za djecu od 5 do 10 godina

7. 8.  | 10:30 h
Čitaonica za djecu do 3 godine

14. 8.  | 10:30 h
Kreativna radionica
Voditeljica: Božena Delaš, lutkarski pedagog

21. 8.  | 10:30 h
Origami radionica

28. 8. | 10:30 h
Čitaonica za djecu od 5 do 10 godina

Napomena:
Za sve radionice osim čitaonica potrebne su PRIJAVE (na info-pultu knjižnice ili br. telefona 020 676 393).

 

Napisao

Kopile Istanbula – ocjena Čitateljskog kluba

Ovu recenziju dugujemo još od ožujka, a u međuvremenu smo se našle još jednom (i ta recenzija će uskoro doći na red). Ima više razloga zbog kojeg kasnimo s objavom, a jedan od većih je to što nas je ova knjiga dosta umorila (ukratko) pa nam je trebalo dosta i dok napišemo osvrt, a onda se i na poslu i privatno nagužvalo obaveza pa je sve skupa potrajalo.
A da riješimo još neke dugove, evo i fotka s odličnog rođendanskog druženja u veljači (Klub smo pokrenuli u veljači prošle godine):

Ines, Sandra, Marina, Marija, Tena, Ana (slijeva na desno)

 

Vratimo se osvrtu. Zbog jakih osjećaja koje je roman potaknuo kod Ines i mene, odlučile smo osvrt pisati zajedno. Ines je pripala crna boja teksta, a mene (Tenu) ljubičasta.

Zapravo osvrt

Naš Čitateljski klub okupio se kako bismo još jednom raspravljale o pročitanoj knjizi. Na red je došla Elif Shafak i njen roman „Kopile Istanbula“.
Iako hvaljen, a autorici donio mnogo obožavatelja, veliki dio naše družine baš i nije oborio s nogu. Blago rečeno.

Bit ćemo pristojni i umjereni, kao i inače.

Neke je ostavio ravnodušnim a Tenu i mene isfrustrirao.

I umorio, ubio volju za čitanjem (dva tjedna „čitateljske suše“ poslije ove lektire)…

Roman je pisan u želji da se smanje razlike među ženama raznih generacija, a istovremeno i prebrode traume istih.

Generacija ili žena? Ili oboje? Izgubila sam trag smislu romana…

Knjiga prati dvije tinejdžerice koje tragaju za odgovorima koji bi trebali zaokružiti njihove identitete.
Divno zamišljeno, trebala se iščitati gomila ženske snage, unatoč velikim razlikama u odgoju, karakterima i dobi.

Možda su problem naša očekivanja?

Nije se iščitalo. Ni to, a ni ništa drugo.

Ines se zagrijala. Idemo u napad! Priprema, pozor, sad: PALJBA ARGUMENTIMA!

Površno odrađene ključne teme i problemi.
Rečenice su bile preduge.
Neka poglavlja su bila toliko dosadna, a ujedno i nepotrebna da sam poželjela odmah prestati čitati.
Manjak originalnosti u likovima tj. njihova pretjerana iskarikiranost je također odmogla.
Previše nepotrebnog i isforsiranog  filozofiranja, premalo konkretnih raspleta ostavile su samo gorak okus u mojim ustima.

Café Kundera mi je ostavio PTSP za cijeli život.

A što ti kažeš, Tena?

Ne mogu se ne složiti, samo bih malo objasnila sve što si navela.

  • Simiti – spominje ih na početku knjige bez objašnjenja što su, ali iz konteksta možemo shvatiti da se radi o nekoj vrsti peciva, onda ih nakon više od 100 stranica spominje opet i TAD objašnjava što su. Kao i idućih nekoliko puta kad ih spomene. Mnogi će reći da tražim dlaku u jajetu, ali meni je to pokazatelj da autorica ne prati samu sebe, pa se slijedom toga i ponavlja, nažalost, ne samo na primjeru simita.
  • Radnja bi mogla poslužiti kao predložak za neku sapunicu. Zapravo, postavljam izazov: pokušajte prepričati radnju (a pogotovo odnose među likovima) nekome tko nije čitao knjigu pa nam možete javiti kako je prošlo i je li bilo glavoboljâ (s jedne ili druge strane objašnjavanja)
  • Nepotrebnosti – toliko se toga činilo nepotrebnim da ta kategorija zaslužuje vlastiti naziv
    • Ima poglavlja koja su cijela posvećena nekim (za radnju i likove) sporednim trenucima, a mogla bi komotno stati u jedan odlomak (npr. Armanaushin spoj s Mattom; kad smo kod toga, zašto uopće znamo njegovo prezime?!)

Imam dojam da je spoj spomenula jer je u tom trenutku dobila ideju za to. Ideju koju nije ni počela razrađivati, ali, eto, neka se nađe. Ozbiljnim piscima to ne treba. Kao ni čitateljima. Samo nas izbaci iz takta.

    • Pravila mudrosti za istanbulske žene (Zeliha, majka/tetka) / Manifest nihilizma (Asja, kći/nećakinja) – možda i nije nepotrebno, nego samo loše izvedeno. Ta njihova pravila nisu povezana ni sa čim.
    • Hrana koja se pojavljuje kao kontinuirani motiv kroz cijeli roman, poglavlja nose naslov po određenoj namirnici – nema pravi efekt. Autorica ne uspijeva prenijeti mirise, okuse, teksture
      (ma ništa!)
      koje sam navikla živo osjetiti kada čitam o hrani. Možda zato što previše ide u širinu pa zaboravimo o čemu čitamo do kraja poglavlja
  • Café Kundera i Café Constantinopolis – toliko prepotentnosti na jednom mjestu je nevjerojatno, a ujedno i jako iscrpljujuće. Dodatni problem je što prepotentnost ne osjetim samo kod likova, nego i kod autorice.

Cafe Kundera je umni zatvor! Ne bih voljela tamo biti. Prije ludnica nego doživotni odlasci u Café Kunderu!

Zaključak

Autorica mi djeluje kao neka srednjoškolka koja je pročitala malo filozofije pa je umislila da je i ona veliki filozof. Možda je namjerno htjela prenijeti nezrelost koja se često vidi u sličnim razgovorima, ali nigdje kroz knjigu nisam stekla dojam da autorica ima više za reći. Davanjem nadimaka likovima iz Café Kundere nije postigla samo da se obilježe kao tipični predstavnici nekakve (polu)propale intelektualne elite; čini se da baš vrijeđa i umanjuje te svoje likove, kao da ih gleda svisoka.

TLDR*: Dobre ideje, loša/manjkava izvedba, ne samo što se tiče radnje i zapleta, nego i stila rečenice, korištenih motiva i slika

U obranu romana stala je Ana koja kaže da se njoj svidio baš zato što su neke stvari nedorečene, što je malo i konfuzan, što su likovi pretjerani, jer smatra da je život baš takav. Nelogičan, nedorečen, „nepospremljen“.
Tu sigurno ima nešto jer je roman zaista popularan, očito se veliki broj ljudi ne bi složio s našom recenzijom. Međutim, mi ipak od književnosti očekujemo nešto više i bolje. Je li tako, Ines?

Naravno.

Ocjena Kluba: 2.6/5

Napisale: INES & TENA

* Too long, didn’t read

O knjizi (preuzeto sa stranica izdavača Hena.com):

U Istanbulu, u obitelji Kazanci u kojoj, zbog čudnih usuda sudbine spram muškaraca, caruju žene odrasta Asya, mlada djevojka deklarirana nihilistkinja, opijena Johnny Cashom i francuskim egzistencijalistima. Na drugom kraju svijeta, u San Franciscu, živi Armanoush, devetnaestogodišnja Amerikanka armenskog podrijetla koja se bori s osjećajem nepotpunosti u svom identitetu. Da bi pronašla kariku koja nedostaje odlučuje tajno otputovati u Istanbul…

Kopile Istanbula dojmljiv je, duhovit i dramatičan roman o dva naroda, turskom i armenskom, i dvije obitelji koje su povezane mračnom stranom iz prošlosti više nego što i jedna od njih može naslutiti. To je roman o sjećanju i zaboravu, o prošlosti i sadašnjosti u kojem se isprepliće tradicija i suvremenost. Elif Shafak istkala je nezaboravnu priču o gradu Istanbulu i njegovim stanovnicima, o njegovim bojama, mirisima i okusima ali i o tajni koju krije.

Napisao

Ožujak u knjižnici

U ožujku ćemo se družiti na promocijama knjiga i slikovnica te radionicama za djecu i odrasle. U nastavku je cijeli program, nadamo se da ćete pronaći nešto zanimljivo za sebe.

9. 3. u 10:00 h | SUBOTA | Promocija slikovnice “Pudingo”. Pudingasta pričaonica Jelene Pervan za djecu od 6 i više godina

19. 3. u 18:00 h | UTORAK | Proslava Svjetskog dana lutkarstva (21. ožujka). Radionica za djecu od 6 do 10 godina. Voditeljica: Božena Delaš, lutkarski pedagog

20. 3. u 18:00 h | SRIJEDA | Radionica pletenja maslinovih grančica za odrasle. Voditeljica Duška Vizintini. Za radionicu su potrebne prijave

26. 3. u 18:00 h | UTORAK | Uskrsna kreativna radionica – za djecu od 5 do 11 godina. Za radionicu su potrebne prijave

28. 3. u 19:00 h | ČETVRTAK | Predstavljanje knjige “Tanka Punta” Jasmina Agića

 

Napisao

Šetač knjiga – ocjena Čitateljskog kluba

Recenzija knjige “Šetač knjiga” autora Carstena Henna imat će nešto drukčiju formu. Umjesto da odmah krenem na naše dojmove (pa onda ukratko o knjizi), krenut ću od službenog opisa knjige preuzetog sa stranica izdavača Znanje.hr, a zatim malo prokomentirati osvrte iz tiska.

Dakle, slijedi opis knjige:

Pisana će riječ zauvijek ostati, jer postoje stvari koje se drugačije ne mogu izraziti. Uvečer nakon radnog vremena, u šetnji pitoresknim gradskim ulicama, knjižar Carl Christian Kollhoff svojim posebnim mušterijama donosi knjige kući. Jer ti su ljudi za njega poput prijatelja, a on je njihova veza s vanjskim svijetom. Kad Kollhoff neočekivano izgubi posao, bit će potrebna moć knjiga i jedne devetogodišnje djevojčice da svi, pa i sam Carl, pronađu hrabrosti prići jedni drugima…

Opis radnje nas je zapravo i potaknuo da odaberemo baš OVU knjigu iz mora drugih u vrijeme Božića i opuštanja – nešto s pozitivnom porukom, lagano za čitanje, s pitoresknim mjestom radnje, slavi se ljubav prema knjigama i čitanju… Reklo bi se idealno – NIJE. Može li bolje? – TREBALO BI!

“Bajkovito!” Münsterland Zeitung

Moglo bi se reći i tako, iako mislim da nažalost više odgovara “nerealno”. Likovi jednostavno nisu uvjerljivi, karikirani su, a ne ponašaju u skladu sa svojim karakterom nego onim što je autoru bilo zgodno za radnju.

“Renomirani autor Carsten Henn pripovijeda emotivnu priču o svemu što ljude povezuje, a knjige čini tako čudesnima. Pun ljubavi i od velike vrijednosti, ovaj je divni roman idealan za sve ljubitelje knjiga.” katzen.de

Divan osvrt, ali ne znam na čemu se temelji. Ne znam, doduše, ni kakve veze ima web-portal o mačkama s čitanjem i knjigama, pa možda sve to možemo pripisati mojoj neupućenosti. Ok, možemo i tvrditi da autor pripovijeda emotivnu priču, itd. ali mislim da se već može debatirati o velikoj ili manjoj vrijednosti romana, a kamoli tome da je idealan za ljubitelje knjiga. Evo meni osobno je kao ljubitelju knjiga draže pročitati roman koji se i ne bavi nužno ljubavlju prema knjigama, ali je dobro napisan.

“Ova je knjiga nalik na pjesmu… Treba je čitati iznova i iznova.” WDR 4 Hier und heute

Nama iz Kluba je bilo dovoljno jednom. Ne, hvala.

“Roman koji odaje počast knjigama koje grade posebne mostove među ljudima.” Rai Südtirol

Priznajem, ideja je lijepa, ljubav prema knjigama povezuje naizgled nepovezive ljude i iz njih na kraju izvlači ono najbolje, spaja ih u neobično i čvrsto zajedništvo u teškim trenucima. Međutim, smatram da kad se odaje počast knjigama, da bi i sama priča trebala biti kvalitetna, u svakom pogledu.

“Čarobna priča o prijateljstvu, hrabrosti, strasti i knjigama, knjigama, knjigama. Dirljiva, pametna, smiješna i tužna u isti mah.” Offenburger Tageblatt

Znam da do ovog trenutka recenzija zvuči kao nadureni tinejdžer kojeg pitaju kako mu se svidjela lektira: “to je glupo”, “ne sviđa mi se”, “bez veze” (bez ikakvih argumenata). Naravno argumenata ima:

  • Radnja je predvidljiva.
    Valjda već u prvom poglavlju odmah možemo znati bar otprilike kako će ići priča. Šetač je star ukorijenjenih navika i rutine, s velikim smislom i ljubavi za posao. Stari je vlasnik morao poslovanje prepustiti svojoj kćerki koja ne voli Šetača i jedva ga čeka otpustiti; na šetnjama će mu se pridružiti neobična djevojčica koja će mu poljuljati svijet, ali na dobar način. Odmah znamo da će ili dobiti otkaz ili će se dogoditi kakva druga nevolja (na kraju je bilo oboje) i da će djevojčica biti ključna u rješavanju problema, a sve će se završiti sretno.
    Predvidljivost radnje nije uvijek minus, kad se želimo opustiti, vratiti nečem utješnom, ušuškati u dekicu poznatog. Često je tako s ljubićima, fantastičnim pustolovinama i mnogim drugim žanrovima – problem nastaje kad druge stvari nisu odrađene kako treba.
  • Likovi su plošni i neuvjerljivi.
    Većina likova svedena je na nadimke koje im daje Šetač, prema likovima iz knjiga na koje ga podsjećaju, što je simpatičan način promatranja ljudi. Međutim, čak i sam Šetač objašnjava da se takvi nadimci ne bi uspjeli održati čim bismo bolje upoznali osobu, a to se u ovom romanu ne događa. Svi su ili dobri i plemeniti, ili potpuno negativni (osim Šašinog oca koji skače iz krajnosti u krajnost). Sabine Gruber (iako bez nadimka) prenaglašeno je zloban lik – kao u bajci, a s druge strane se ljudski “preispituje” (monolog na očevom grobu), da time opet ništa ne bi promijenila nego nastavila biti jednako zlobna.
  • Olako se shvaćaju i banaliziraju bitne teme poput agorafobije, obiteljskog (i drugog) nasilja, mobinga (radno pravo kao da ne postoji)…
    Žene ne napuštaju muževe koje ih godinama zlostavljaju samo tako da odšetaju preko vrata s prvom nepoznatom osobom koja im se osmjehne (često i kad ih napuste, to nikako nije kraj). Trebali bismo povjerovati da samohrani otac koji svoju kćer godinama u najmanju ruku zanemaruje, fizički napadne starca od preko 70 godina (zato što mu se njegova kćerka pridružila nekoliko puta u šetnji tijekom dostave knjiga, a inače je svjestan i da je starac zbog njega dobio otkaz) i ostavi ga na ulici ne znajući koliko je ozlijeđen (je li uopće živ ili mrtav), zatim dođe kući i dalje ljut i toj svojoj kćeri pobaca sve knjige kroz prozor, jednostavno odjednom postane glavni dobročinitelj i predani otac zato što je pročitao neku dječju knjigu. Zgodno je u svemu da je tu knjigu Šetač knjiga namijenio jednome dječaku od 9 godina koji je zadirkivao Šašu, a nekako je završila kod njenog oca dok je premlaćivao starca. Je li to ona bajkovitost koja meni promiče?
  • Sretan kraj i nije toliko sretan.
    Ne zamjerite što ovaj dio neću objašnjavati, dosta sam ionako toga prepričala vezano uz radnju, bar kraj možemo ostaviti neotkriven.

Da sažmemo: ako možete zažmiriti na ove neke nabrojane nedostatke i usredotočiti se na lijepe misli o knjigama i čitanju, pogotovo ako volite izvlačiti omiljene citate, onda je ovo knjiga za Vas. Ako ne, a želite pročitati nešto tog tipa (knjige o knjigama), preporučujem “Ulica Charing Cross 84“ Helene Hanff.

Ocjena Kluba: 2.58/5

Do idućeg puta pozdrav od Tene i ostatka Čitateljskog kluba!

Za iduće čitanje odabrali smo “Kopile Istanbula” autorice Elif Shafak.

Napisao

Mladenka kostonoga – ocjena Čitateljskog kluba

Nevjerojatno mi je zahtjevno bilo napisati ovu recenziju. Teško je recenzirati roman koji je vrhunski napisan, ali nekako je lakše sa stranim autorima. Kad već postoji mogućnost da će autor recenziju i pročitati, onda mi tek sve napisano djeluje nedovoljno dobro. Već sam se i s prošlom namučila (“Mater Dolorosa“ Jurice Pavičića) s obzirom da se radi odličnom hrvatskom autoru, pa me odmah zaredom dočeka još jedan naš autor!
A roman “Mladenka kostonoga” Želimira Periša toliko je pomaknut, drukčiji od onog što sam navikla očekivati od romana, da jako teško pronalazim prave (ili bilo kakve) riječi za njega. Čak štoviše, to je bio i jedan od razloga zbog kojeg smo ga izabrali čitati u Čitateljskom klubu – pročitala sam ga, oduševila se, i toliko sam bila pod dojmom, a nesposobna prenijeti sve što bih htjela reći a da ne otkrijem previše o romanu, da je na kraju Sandra presjekla i rekla “Pa ‘ajmo onda čitati tu Kostonogu!“.
Onda sam se uvalila u još veći problem jer sam preuzela pisanje recenzije na sebe, a i dalje ne znam kako sročiti dojmove. Dat ću sve od sebe da budem suvisla i da vjerno prenesem i dojmove ostalih iz Kluba.
Dakle, cijeli roman je neobičan, sa svake stranice taj osjećaj pršti i izaziva, nasmijava i tjera na razmišljanje.
Priču nam priča, tj. gusla Želimir Periš, guslar iz Zadra (44), kad je 1882. priveden u policiji u Beču. Pratimo život vještice Gile, ili bolje rečeno, žene koja je obilježena kao vještica. Radnja se odvija većinom u dalmatinskoj zagori, dijelom u Beču i drugim mjestima na koje i iz kojih je Gila morala pobjeći, kroz veći dio 19. stoljeća. Svako je poglavlje isječak iz njenog života, bez kronološkog slijeda, od kojih pomalo sastavljamo cijelu sliku. Iako možda zvuči da bi takav način pripovijedanja otežao praćenje radnje, ovdje to nije slučaj, djelići se lako uklapaju i sve nas više zanima sudbina naše junakinje.
Kroz roman se na vrlo vješt način mijenjaju i pripovjedne tehnike, što je još jedan sloj romana u kojem se može uživati, sam autor kaže da je to roman-igra, i mogu reći da smo se naigrali i zabavili čitajući. Puno govorim o zabavi i smijehu, ali teme romana nisu nimalo smiješne – položaj žena u društvu (pogotovo u ruralnim sredinama), progoni vještica, majčinstvo… Nisu ni obrađene neozbiljno, baš naprotiv, upravo zbog šeretskog duha pripovjedača i te doze zezancije, dodatno je pojačana i naglašena važnost, ozbiljnost i tragičnost određenih događaja (tj. tema).

Suzdržat ću se od daljnjeg pisanja kako ne bih odala previše budućim čitateljima ove knjige, mislim da je pošteno da se i oni ugodno iznenade (unatoč dobrim preporukama!) čitajući.

I ostali su se oduševili pa roman “Mladenka kostonoga” zasluženo zauzima prvo mjesto među pročitanim knjigama našeg Čitateljskog kluba 2023. godine.

Ocjena Kluba: 4.88/5

Za sljedeće čitanje odabrali smo roman “Šetač knjiga” autora Carstena Henna, a nalazimo se već sutra!

 

Napisala: TENA 

O knjizi (tekst preuzet sa stranica izdavača OceanMore):

U Beču je 1882. godine priveden, pretučen i policijski saslušan guslar Želimir Periš (44, Zadar), koji je spjevao ep o vještici Gili, kaže prva glava romana Mladenka kostonoga. Njegova četiri rimovana deseterca i sažetak sadržaja uvode nas u svaku od 50+ glava Kostonoge koje su totalno drukčije jedna od druge. Te lude glave nelinearno, „muzikalno“ i mozaično pričaju brutalnu priču o životu nesretne progonjene žene i djeteta joj Carevića. Roman se protegao kroz 19. stoljeće, od pučkoga do aristokratskoga, od granice Hercegovine, preko dalmatinskog zaleđa, Zadra u kojem krčkaju svilogojski kotlovi i radnički bunt, Silbe i kaštela Pazina do dvorskih spletaka, opijumskih pušionica i spiritističkih salona carskog Beča. Žanrovsko protezanje još je impresivnije, a autorov ludizam filharmonijski orkestriran. Periš piše svoje(glave)-priče, od kojih svaka doseže katartički (anti)klimaks, kao inkvizicijske zapisnike, propovijedi, enciklopedijske članke, recepte, glazbene kritike, etnološke zapise, pastoralu, interaktivnu igru… nerijetko ih parodirajući. Tako je nastao postmodernistički roman koji je zadržao političnost i kritičnost visoke moderne. Mladenka kostonoga roman je o dobu u kojem i u zabačene dijelove Carstva sporo prodire racionalizam, u kojem nacionalne težnje, ideje identiteta i socijalne pravde uzimaju danak. Iznad svega, ovo je potresna priča o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci. Otprilike: 
 
Od Čapljine pa do carskog Beča / od ljubavi niđe posla preča.
Nikom život nije samo bajka, / al na Gilu vazdan traje hajka.
 
Kruno Lokotar, urednik knjige

Napisao

Mater Dolorosa – ocjena Čitateljskog kluba

Ovu smo recenziju ostali dužni odavno. Naime, našli smo se još početkom studenog (sad već prošle godine) kako bismo razgovarali o pročitanoj knjizi, “Mater Dolorosa“ Jurice Pavičića.

Druženje je opet bilo rođendansko. Proslavili smo moj “nije bitno koji” rođendan! Ines je napravila odličan mramorni kuglof, jedan od meni najdražih kolača… <3

Knjiga počinje nultim poglavljem – prizorom obiteljskog odlaska na plažu u Omiš. Roditelji i dvoje djece, Ines s 9 ili 10 godina i Marijo, s ne više od 5. Sve je idilično dok Marijo ne nestane. No jednako kao što srž tog uvoda nije Marijev nestanak nego trenutak pronalaska i trag koji je to ostavilo na njegovoj sestri i ostatku obitelji, tako i ostatak romana nije usmjeren na pronalazak ubojice sedamnaestogodišnje Viktorije Zebe; ubojstvo i potraga za ubojicom zapravo je podloga za prikaz međuljudskih, posebno obiteljskih odnosa, psihologije likova i njihove unutarnje motivacije za ono što rade. Atmosfera u romanu kao i obično kod Pavičića odgovara noir žanru, a čak bih je prije svrstala u trilere prije nego krimiće.
Nitko od nas nije bio baš zadovoljan razvojem događaja u romanu, pogotovo krajem. No to ne čini knjigu lošom, naprotiv, upravo je zato dobra. Reakcije likova i kraj romana kakav je zamislio autor puno su realniji i uvjerljiviji od onog što smo mi kao čitačice priželjkivale. Mi bismo da likovi u romanima budu hrabri, pošteni, direktni, neumoljivi, da se suprotstavljaju i reagiraju kad treba, da rješavaju stvari, svađaju se… Često u stvarnom životu nije tako. Stvari se prešućuju, izbjegavaju, a pravda ne dočeka svakoga ili opet nije onakva kakvom smo je zamislili…

Čitatelji klasičnih krimića (gdje se dogodi zločin, istražitelji stupaju na scenu, pomalo se otkriva istina i na kraju zločinac biva uhvaćen) možda neće biti potpuno zadovoljni ovim romanom, međutim mi bismo ga preporučili svima koji vole noir-romane i koji neće biti razočarani izostane li pokoja scena napete potjere za počiniteljem. Obožavatelji djela Jurice Pavičića sigurno neće biti razočarani.

Ocjena Kluba: 3.56/5

Za sljedeće čitanje odabrali smo knjigu “Mladenka kostonoga” autora Želimira Periša, a uskoro očekujte i recenziju, s obzirom da smo o ovom romanu razgovarali na sastanku u prosincu.

Napisala: TENA 

Napisao

Šutnja bijeloga grada – ocjena Čitateljskog kluba

Naša mala čitateljska družina sastala se i u listopadu. Pričali smo o knjizi koju smo čitali u rujnu, roman “Šutnja bijeloga grada” španjolske autorice Eve García Sáenz de Urturi.

Vitoria, Španjolska. Mali, pitoreskni grad, bogat kulturom, tradicijom i povijesti. 
Jednog jutra, baš u vrijeme festivalskih svečanosti, ono što su mislili da su riješili ponovno ih je dočekalo. Dva tijela, muško i žensko, s rukama na obrazu onoga drugoga, kao da se tješe. Isti broj godina i složenog alaveškog prezimena. Ubojstva identična onim prije dvadeset godina, čijeg su ubojicu zatvorili i slučaj zaključili. Ili ne?! Inspektor Unaio López de Ayala, poznat kao Kraken, ima jako težak zadatak.
Otkriti tko je ubojica nije lako, još pogotovo ako za jednaka ubojstva od prije dvadeset godina, jedan leži iza rešetaka. 
Tasio Ortiz de Zárata bio je poznati arheolog i TV lice koje je oduševljavalo mnoge stanovnike sa svojim strastvenim znanjem o povijesti i arheologiji Vitorie. I onda ga je uhvatio i zatvorio ni manje ni više nego njegov identični brat blizanac.
 
Ali ako je Tasio krivac, tko onda ubija dvadeset godina poslije?
 
Kroz cijelu knjigu pitamo se može li Kraken, uz svoje osobne traume, nedostatak podataka, očekivanja javnosti i nove šefice, otpetljati krajnje zapetljano klupko ubojstava. 
 
Ljepote i povijest Vitorie, rodnog kraja same autorice, upotpunjuju se s likovima, njihovim, osobnim borbama i tajnama koje bi ih mogle stajati svega.  
 
Prva knjiga iz trilogije natjerat će vas da zavolite Krakena, njegovog brata i djeda koji ima rješenje za svaki problem. Natjerat će vas da zamislite kako i sami šetate stoljetnim ulicama Vitorije i  divite se njenoj ljepoti.
Ni ovaj put nismo bile blage. Pričale smo o tome što nam se sviđa, a što ne, što bismo promijenile, što je viška i nepotrebno. Ali na kraju smo se složile, to je ipak knjiga koju vrijedi pročitati. Iako nas sve nije ni oduševila ni razočarala, jasno je zašto se stalno čita – priča je atmosferična, likovi životni, a slučaj zanimljiv. I to je dovoljan razlog da je sutra izaberete između mora drugih.
 
Ocjena Kluba: 3.7/5
 
Za sljedeću knjigu smo odabrali roman “Mater Dolorosa”,  hrvatskog autora Jurice Pavičića.
 
Napisala: INES

Napisao

Nek’ ti riječ ne bude strana(c)… – MHK 2023.

Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige pod nazivom Književnost bez granica! posvećen je prevoditeljima, odnosno književnom prevođenju.

Tragom ulaska naše zemlje u schengenski prostor, prostor bez postojanja graničnih kontrola, Programski i organizacijski odbor Mjeseca hrvatske knjige odlučio je zakoračiti u „književni Schengen“, vinuti se daleko iznad državnih granica u prostor „književnosti bez granica“.

Cilj je ovogodišnje manifestacije ukazati na važnost prevoditelja. Izvesti na svjetla pozornice ove jezične magove, velike znalce o kojima se malo zna. Podsjetiti na neprocjenjivu vrijednost književnog prevođenja zahvaljujući kojemu strana književnost, njezini klasici i suvremenici, hrvatskim čitateljima prestaju biti strani. Zahvaljujući kojemu i hrvatska književnost leti preko granica svoje domovine i osvaja inozemnu publiku, daleko izvan granica Schengena.

Tragom ovog razmicanja jezičnih barijera, ovogodišnji slogan glasi Nek’ ti riječ ne bude strana(c)…

(tekst preuzet sa stranica manifestacije MHK)

PROGRAM NARODNE KNJIŽNICE PLOČE

Akcije:

  • I ja želim biti član knjižnice! – besplatan upis za sve učenike od 1. do 8. razreda tijekom cijelog MHK
  • Sad je vrijeme da vratiš knjigu! – vraćanje zaboravljenih knjiga bez naplate zakasnine tijekom cijelog MHK

16. 10. | ponedjeljak | 18:00 h
Književna večer s Đurđicom Čilić, autoricom knjiga “Fafarikul” i “Novi kraj”

20. 10. | petak | vrijeme će biti objavljeno naknadno
Predstavljanje romana “Između” autorice Magdalene Mrčele

21. 10. | subota | 10:30 h
Predstavljanje serije slikovnica “Slatkopedija” i radionica za djecu od 6 do 12 godina

23. 10. | ponedjeljak | 19:00 h
Predstavljanje knjige „Ja, pa ja i opet ja!: vodič za preživljavanje narcisa“ – predstavljanje nove knjige Josipe Pavičić

26. 10. | četvrtak | 18:00
Predstavljanje serije slikovnica “Vremenaste priče” poznatog hrvatskog meteorologa Zorana Vakule

28. 10. | subota | 10:30 h
Predstavljanje serije slikovnica „Suli u avanturi“ autorice Maje Šimleše i radionica za djecu od 4 do 9 godina

9. 11. | četvrtak | 19:00 h
Predstavljanje knjige “Penjačevi zapisi – put do najviših vrhova svijeta” alpinista, pisca, fotografa, filmskog snimatelja i redatelja Stipe Božića

13. 11. | ponedjeljak | 18:00 h
Poetsko-glazbena večer “Iz pera zavičajnih pjesnika” – profesori i učenici SŠ fra A. K. Miošića Ploče

Napisao

“Zbog gospođice Bridgerton” – ocjena Čitateljskog kluba

Znale smo da će nas ljeto, vrućina, kupanje, godišnji odmori, putovanja i druge ljetne aktivnosti spriječiti da se nađemo onoliko često koliko smo htjele. Zato smo kao lagano ljetno štivo odabrale pravi pravcati ljubić – “Zbog gospođice Bridgerton” autorice Julije Quinn, a napokon smo se sastale krajem kolovoza.

Za većinu nas ovaj je roman bio poveliki odmak od onog što inače čitamo (žanrovski), pa nam je s te strane čitanje bilo uistinu zanimljivo iskustvo.
Roman “Zbog gospođice Bridgerton” prvi je dio serijala o obitelji Rokesby koji, iako napisan kasnije, radnjom prethodi popularnom serijalu o obitelji Bridgerton, dodatno proslavljenom Netflixovom ekranizacijom.

Odmah upoznajemo gospođicu Bridgerton iz naslova, koju nitko ne zove pravim imenom Sybilla, već Billie, nadimkom koji joj puno bolje pristaje zbog njenog živog i znatiželjnog, pomalo svojeglavog duha, te navikama i interesima koji su više priličili muškarcima tog doba nego ženama. Baš su je te odlike (ali i njena dobrota i želja da pomogne) dovela u situaciju da s izvrnutim gležnjem stoji na krovu oronule kuće nakon pokušaja da spasi mačku, te da nema drugog nego da sad i sama čeka spas. Naravno, uto se pojavljuje George Rokesby, posljednja osoba koju bi željela vidjeti u tom trenutku. Iako se znaju od rođenja, obitelji su im blisko povezane čvrstim prijateljstvom, njihova je netrpeljivost obostrana…

Vjerujem da neću pokvariti kraj i da znate što ide dalje – pratimo kako se oboje bore protiv rastuće privlačnosti prema onom drugom, do sretnog zajedničkog završetka. Prilično predvidljivo, da, ali to je takva vrsta romana, i tako treba biti. Za takvim knjigama posežemo kad nam treba odmor, nešto poznato, sigurno i utješno, ponovno proživljavanje osjećaja zaljubljenosti, sreća zbog ostvarene ljubavi, svijet neopterećen problemima koje donosi (moderna) svakodnevica… Likovi su dragi i simpatični, lako ih je zavoljeti, te čitatelj iskreno “navija” za Billie i Georgea.
Kao mane, iako lako zanemarive, možemo istaći neke dijaloge koji su djelovali pomalo neuvjerljivo, te malo slobodnije ponašanje glavnih likova nego što bi bilo za očekivati u to vrijeme (radnja počinje 1779.).

Sve u svemu, ljubitelji povijesno-ljubavnih romana neće biti razočarani, a Marija (naša stručnjakinja za ljubiće) kaže da je ovo čak jedan od laganijih romana Julije Quinn, baš za opuštanje.

Ocjena Kluba: 3/5

Julia Quinn jedna je od najčitanijih autorica povijesno-ljubavnih romana u našoj knjižnici, a dostupnost njenih romana možete provjeriti u našem web-katalogu.

Za sljedeće čitanje odabrale smo knjigu “Šutnja bijeloga grada” autorice Eve García Sáenz de Urturi.
Sve osvrte na pročitane knjige, top listu 5 najbolje ocijenjenih naslova i ostalo vezano uz Čitateljski klub možete pronaći OVDJE.

Napisala: TENA

O knjizi (tekst preuzet sa stranice izdavača Mozaik knjiga):

Zbog gospođice Bridgerton prvi je roman iz serije o obitelji Rokesby.

Ponekad ljubav pronalazimo na najneočekivanijim mjestima… A ponekad ne.

Svi očekuju da će se Billie Bridgerton udati za jednog od braće Rokesby. Dvije obitelji stoljećima su susjedi, a kao dijete neobuzdana Billie divljala je posvuda s Edwardom i Andrewom. Obojica bi joj mogli biti savršeni muževi… jednog dana.

Ponekad se zaljubimo u savršenu osobu… A ponekad ne.

Postoji samo jedan Rokesby kojeg Billie smatra apsolutno nesnosnim, a to je George. Može on biti najstariji sin i nasljednik grofovije, ali George je arogantan i dosadan, a usto je i mrzi. Što je savršeno u redu, jer ona njega ne može podnijeti.

Ali ponekad sudbina ima opak smisao za humor…

Jer kada se Billie i George zbliže, doslovno, među njima počinje iskriti nešto sasvim drugačije. A kada se ovi doživotni protivnici konačno poljube, mogli bi otkriti da je jedina osoba koju ne mogu podnijeti upravo ona bez koje ne mogu živjeti…

Izjava o pristupačnosti

Promjena veličine fonta
Accessibility by WAH