Naš Čitateljski klub i prošlog se četvrtka okupio da pričamo o knjizi “Medvedgrad” autora Fredrika Backmana, kojeg smo čitali u mjesecu svibnju.
Zamislite grad u kojem je sve stalo, pesimistični maleni gradić koji jedva preživljava. U tom gradu, Medvedgradu, posla baš i nema. Prazne trgovinice i obrti su zatvoreni zbog dolaska velikog trgovačkog centra.
Jedina nada i radost ljudi Medvedgrada usmjerena je u hokej. U juniorsku momčad mladića koji imaju priliku odvesti klub u povijest i tako proslaviti sebe i Medvedgrad.
Jedne večeri dogodit će se nešto što će utjecati i na klub, grad i ljude u njemu. Autor nam priča priču o tome koliko su neki spremni daleko ići, žmireći na nepravdu, samo da ostvare pobjedu. Pobjeda pod svaku cijenu. Priča nam i o tome kako i u najtežim trenucima postoje ljudi koji nam nikad neće okrenuti leđa.
Medvedgrad je knjiga o hokeju, ali ne samo o hokeju. To je knjiga o prijateljstvu, lojalnosti, ali i izdaji. Najzad, to je knjiga o svakom malom gradiću kojeg poznajemo i ljudima u njemu.
Nama se tema knjige jako svidjela, smatramo da se o tome uvijek mora govoriti i pisati.
S druge strane, nismo bile najzadovoljnije s knjigom, od predugog i zamornog uvoda, previše likova koji nisu bili potrebni i klišeja koji su iskakali na svako drugoj strani.
Mišljenja smo da je moglo puno bolje, s obzirom na to kako je Backman izvrsno napisao svoje druge knjige.
Ocjena Kluba: 1.9/5
Za lipanj smo izabrale “Plemeniti gospodin u Moskvi” autora Amora Towlesa.
Napisala: INES
O knjizi (tekst preuzet sa stranice izdavača FokusNaHit!):
PRVI NASTAVAK SERIJALA.
ISTINA je u malim sredinama uglavnom nepoželjna. A Medvedgrad je mala sredina, gradić koji je izgubio na svim poljima. Ostao mu je samo hokej.
IMA juniorsku ekipu koja je na korak do naslova državnog prvaka, što je za Medvedgrad pitanje opstanka. Ako pobijede, ostatak zemlje sjetit će se tog gradića s ruba šume, doći će sponzori i veliki igrači. Juniori se s tim pritiskom nose kako znaju. Kad jedan od njih počini zločin, zajednica reagira očekivano.
CIJENU na kraju ipak netko mora platiti. Je li grad u ime hokeja i višeg cilja u stanju okrenuti glavu od pravde? I mogu li oni društvu ‘važniji’ nekažnjeno raditi što ih je volja?