Na temelju dokumenta Pravila čitaonice orahovačke iz 1877. godine može se ustanoviti početak knjižnične djelatnosti u Orahovici. Iz dokumenta se mogu iščitati podaci o posjedovanju hrvatskih i njemačkih časopisa i vrlo strogih pravila o primanju u članstvo čitaonice. Prema svjedočenjima starijih sugrađana, ali i postojanju fotografija možemo vidjeti da je nekada u čitaonici bio smješten i ogromni radio aparat sa slušalicama kojeg se moglo koristiti uz naknadu.
Nakon 2. sv. rata osnivani su kotari u svakom većem mjestu. Jedan od zadataka svakog kotar je bio i osnovati narodnu knjižnicu, pribaviti fond knjiga i financirati jednog knjižničara. Tako je 1954. godine na mjesto prve knjižničarke došla mlada Đurđica Dević koja je godinu dana pohađala tečaj bibliotekarstva u Zagrebu i dobila svjedodžbu. Po dolasku u Kotarsku knjižnicu Orahovica radi kao knjižničar te edukator u susjednim mjestima.
Sljedeće godine ukidaju se kotari pa tako i orahovački i prestaje obveza financiranja radnog mjesta knjižničara. Đurđica Dević odlazi na radno mjesto tajnice osnovne škole gdje ostaje do mirovine, no i dalje radi kao knjižničarka u popodnevnim satima, bez naknade. Njoj možemo zahvaliti što je uvela prvu knjigu inventara s popisom inventarnih brojeva sa stručnim oznakama po Numerus curensu.
Fond u početku sadrži 1700 naslova i premješta se na razne lokacije. Do 70-ih godina 20. st. u stvaranju knjižnice pomažu i sugrađani svojim honorarnim radom. Nestankom kotara knjižnica mijenja ime u Kulturno prosvjetno društvo “Vladimir Nazor” – Knjižnica i čitaonica.
1970-ih osnivaju se SIZ-ovi i knjižnica se pripaja Narodnom sveučilištu “Robert Domany”. U sastavu sveučilišta ostaje do 1992. g. kada postaje samostalna ustanova koja djeluje pod nazivom Gradska knjižnica Orahovica.