“Život vrijedi samo kada znaš da ga imaš, smrt te inače zatekne nespremnog”, riječi su književnika Miljenka Jergovića iz priče Grob koja kroz prikaz ljudskih sudbina problematizira termin prolaznosti nastojeći se prisjetiti poznatih cigareta – sarajevskog Marlbora.
1994. godine objavljena je najuspješnija zbirka kratkih priča o zaraćenoj Bosni i Hercegovini, koja je ujedno i početak suvremene hrvatske proze, pod naslovom Sarajevski Marlboro književnika i novinara Miljenka Jergovića nagrađena zasluženom hrvatskom književnom nagradom Ksaver Šandor Gjalski. Nastojeći vješto iscrtati izbjegličke pojedinačne sudbine svojih likova pripovijedno vrijeme je rastegnuto na ono prije i poslije početka rata dok je rat točka prekretnica ili prijeloma tih sudbina. Velik dio priča započinje u mirnodopsko vrijeme, a u ratu se odnosi među likovima te povijest stvari i prostora uvlike mijenjaju. Mnogi se događaji okreću u znaku stvari i detalja koji su povod rekonstrukcije istih kao što su kaktus (sjećanje na jednu ljubavnu vezu), jabuke (povijest odnosa između dviju obitelji) i prsten (uspomena na baku i svjetsko nogometno prvenstvo u Meksiku 1986.). Pripovjedač se pretače u autora iskazujući svoje mišljenje pripovjednih događaja. Prisutna je tragika s jedne strane te komika i melankolija s druge.
Čitajući priče Miljenka Jergovića upoznajemo Sarajevo i Sarajlije, upoznajemo tragediju grada i sudbine njegovih stanovnika te osjećamo kao da je autor uistinu poznavao svakog pojedinca kojega spominje u svojim pričama. U članku Jutarnjeg lista iz 2004. godine navodi kako je “pokušavao pisati priče koje će spasiti moj svijet, u koje ću se preseliti kad ničeg više ne bude”.