Fabio Geda: “U moru žive krokodili”
(26. travnja 2016.)
“Nisu važna naša imena. Svejedno tko smo. Važni smo zbog onoga što činimo.” Tri važne misli iz romana Fabia Gede pod naslovom “U moru žive krokodili” o istinitoj priči o desetogodišnjem dječaku Enaiatollahu Akbariju kojega majka, da bi mu spasila život, ostavlja u Pakistanu, ključne su za svevremensku ljudsku egzistenciju.
Dječak je prisiljen raditi u kamenolomu, čistiti motele, trgovati, otplaćivati sigurnost i ilegalno putovati samo da bi preživio. Putujući, u nadasve nehumanim uvjetima, ilegalno iz Afganistana u Pakistan, Iran, Tursku, Grčku i Italiju u kojoj naposljetku dobiva i boravišnu dozvolu kao petnaestogodišnjak u jednoj obitelji, talijanski književnik iz perspektive jednog dječaka daje prikaz nehumanosti trgovine ljudima, nesigurnost i opasnost ilegalnih prijelaza, okrutnost granične policije te veliki problem izbjegličke krize. Dehumanizacija dodatno je pojačana činjenicom da je pukom slučajnošću dječak rođen baš u Afganistanu, a ne na primjer u Italiji, jer ta sudbina mogla je biti sudbina nekog drugog dječaka, taj dječak mogao je biti bili tko. Rasa dodatno pojačava svijest o nepravednosti i nejednakosti svijeta u kojemu živimo. Čitajući roman primjećujemo zreo pogled na svijet i život te si postavljamo pitanje cijenimo li premalo svoju obitelj, obrazovanje, prijateljstvo, novac, odjeću i hranu.
“Strpljivost spašava živote”, napominje Eniatollah Akbarij u teškim trenucima svoga života nastojeći slijediti svoj cilj i ne osvrtati se unatrag. Roman “U moru žive krokodili” priča je o neizmjernoj ljudskoj hrabrosti i goloj borbi za život s nadom da dobro pobjeđuje.
Anita Brozović Šolaić