Na temelju odluke Hrvatskoga sabora iz 2019. g., današnji dan, 22. veljače, obilježava se kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Ovaj dan nas podsjeća na početke naše pismenosti u misiji Svete Braće, početke koje dijelimo sa svim ostalim slavenskim narodima, ali i na našu posebnost: da smo jedini među Slavenima sačuvali i ljubomorno tijekom mnogih stoljeća čuvali „Konstantinova pismena“, glagoljicu.
Kako je općepoznato izbor današnjega datuma za spomen-dan na našu glagoljicu povezan je s kolofonom Misala po zakonu rimskoga dvora, hrvatskoga prvotiska, u kojemu je kao datum dovršetka njegova tiskanja naznačen upravo 22. veljače. U liturgijskome kalendaru rimskoga obreda taj dan se slavi blagdan Katedre sv. Petra. Izborom, dakle, tog datuma hrvatski glagoljaši potvrdili su svoju nepokolebljivu vjernost Rimskoj crkvi. Napravili su to u najvažnijoj rimskoj liturgijskoj knjizi – misalu, prvome u svijetu koji nije tiskan tadašnjim službenim jezikom rimskoga obreda, latinskim. Time su hrvatski glagoljaši jasno pokazali da se njihova nepokolebljiva vjernost očituje i u njihovoj posebnosti.
Ako pak upitaš grčke knjigoznance: tko vam je stvorio pismo, ili tko knjige preveo, ili u koje doba? – rijetki će to znati. A upitaš li slavenskoga knjigoznanca: tko vam je pismo sastavio, ili knjige preveo, to svi znaju, i, odgovarajući, kazat će: Sveti Konstantin Filozof, nazvan Ćiril, on nam je pismo izumio, i knjige preveo, i Metodije njegov brat. (…) A ako upitaš u koje vrijeme, i to znaju, i reći će da je to bilo u doba Mihajla, grčkoga cara, i Borisa, bugarskoga cara, i Rastica, moravskoga kneza, i Kocelja, blatanskog kneza, u godini od stvaranja svijeta 6363 [=863. g.].
Crnorizac Hrabar, O pismenima
(preveo: Josip Bratulić)
