Kada je 1902. godine Društvo hrvatskih književnika započelo i zvanično akcijom otvaranja pučkih knjižnica u Hrvatskoj, u Međimurju je jedna od prvih (otvorena u listopadu 1903.) knjižnica u Kotoribi.
Zahvaljujući LJETOPISU DHK-a (Zagreb,1903.), poznato je tek da je ovu knjižnicu vodio Franjo Deždjek, vjerojatno učitelj, dok ostali podaci (mjesto, broj knjiga) nisu poznati.
Godina, međutim, njenog otvaranja ukazuje na svrhu vrlo tipičnu i za Međimurje i za Hrvatsku. prosvjetiteljska i nacionalna misao kao otpor mađarizaciji naišla je, u Međimurju pogotovo, na zahvalno tlo. Očito i u Kotoribi, gdje se u pučku knjižnicu učlanjuje odmah stotinu mještana.
LJETOPIS ga ističe kao najuspješnijeg prikupljača i knjiga i njihovih darovatelja. Budući da se njegovo ime bilježi uz osnivanje čak četiriju međimurskih knjižnica (Goričan, Donji Kraljevec, Donji Vidovec i Donja Dubrava), vjerojatno je da je bio neposrednim osnivačem i u ostalim međimurskim mjestima, u Prelogu, a također i u Kotoribi.
Većina je ovakvih knjižnica u to vrijeme smještena u školskoj zgradi, a kako je kotoripska škola, dogradnjom još 1893. jedna od u Međimurju rijetkih školskih katnica, sigurno je da se u njoj našlo i prostora za pučku knjižnicu. Takovu knjižnicu, koja je, da bi mogla opstojati, morala imati najmanje to knjiga, vodio bi učitelj za gospodarske predmete, ili učitelj vjeronauka. Uz posuđivanje knjiga učenicima, brinuo je i za čitateljske interese odraslih. A osobito o održavanju večernjih predavanja za potrebe prosvjećivanja iz različitih oblasti života, najčešće poljodjelstva i ratarstva.
Proklamacija DHK-a, kao i njeno oživotvore nje, svratili su pozornost vlastodržca na pučke knjižnice kao mjesta neformalnog a učinkovitog djelovanja na puk. No, osnovane od Mađara u većim mjestima, nisu u međimurskom, osobito seoskom puku naišle na odaziv.
Prvi odaziv za osnivanje ovakve čitaonice došao je upravo iz Kotoribe, pa njeno otvaranje -16. ožujka 1919. – bio dan praznika, zabilježenog i u zagrebačkom tisku.
Treće razdoblje pučke knjižnice u Kotoribi započinje poslije Drugog svjetskog rata, kada kotoripčani podižu Spomendom (1961. g.) žrtvama fašističkog terora i palim borcima narodnooslobodilačkog pokreta iz njihovog mjesta.
Njegovo imenovanje u Spomen knjižnicu ističe Kotoribu kao jedno od rijetkih manjih mjesta u Hrvatskoj – koje za knjigu gradi kuću.
Četvrto razdoblje započinje 10. studenog 1989., kada Kotoripčani, i opet pretežno sami obnove zgradu svoje knjižnice – dogradivši joj krov, obnovivši joj zidove i podove, uz osuvremenjivanje i ostale opreme.
Novost ove knjižnice, koja je jedna od ogranaka međimurskog županijskog bibliotečnog sustava, jest fuzija fonda u vlasništvu osnovne škole sa knjižnim fondom koji je do tada imala mjesna knjižnica. time je ostvaren ukupni fond od preko 6.000 svezaka, pretežito beletristike za djecu i odrasle.
Prošireni prostor čitaonice omogućuje i održavanje književnih priredaba, te raznovrsne dječje aktivnosti. Upravo onakvom kakvom pučka knjižnica treba biti, kakva je svugdje u svijetu, pa stoga i u Kotoribi.
izvor podataka: KULTURNA SLIKA KOTORIBE,Kotoriba,1995. (uz 20 godina KUD-a Kotoriba)
Knjižnica i čitaonica Kotoriba je samostalna ustanova i ima sljedeće odjele: Odjel za odrasle te Odjel za djecu i mlade.
Knjižnica posjeduje lako dostupne fondove i informacijska pomagala namijenjena svim kategorijama stanovništva, bez obzira na njihovu dob, obrazovanost ili stručnu spremu.
Među našim policama možete pronaći zabavnu literaturu, knjige o znanosti, dnevne novine i razne časopise .
Bogatim fondovima Knjižnice služe se članovi koji imaju na raspolaganju i suvremenu računalnu opremu te priliku za smisleno i zabavno provođenje slobodnog vremena.
Posjetitelji mogu na računalu jednokratno pogledati novosti na internetu te razgledati ostavštinu Jože Horvata rođenog Kotoripčanina. Sve je dostupno u radno vrijeme Knjižnice i čitaonice Kotoriba.