Povijest čitaonica i knjižnica na otoku Cresu seže u razdoblje druge polovice 19. stoljeća i usko je povezana uz rad kulturnih društava koje su osnivala creska gospoda. Iako nema pouzdanih podataka o datumu osnivanja, zna se da je društvo “Societa del Casino” postojalo već 1853. godine. Sedamdesetih godina se osniva novo društvo “Societa Casino riformato-Francesko Patricio” koje je, prema podacima iz izvješća za 1871. godinu, služilo i kao talijanska čitaonica. Gradska biblioteka “Moise-Bunicich” temeljena je na ostavštini dr. Marka Buničića koji je svoju privatnu zbirku knjiga u Rimu ostavio rodnom gradu, pa su zahvalni sugrađani 1887. godine gradsku knjižnicu nazvali njegovim imenom kao i imenom drugog donatora, don Giovannija Moisea, publicista i talijanskog gramatičara. Danas se primjerci knjiga iz ove knjižnice čuvaju u Creskom muzeju.
Hrvatska pučka čitaonica u Cresu otvorena je u lipnju 1905. godine kada se upisalo oko 100 članova. Predsjednikom je imenovan Nikola Bolmarčić, podpredsjednikom Marko Buničić, a tajnikom svećenik Ivan Mrakovčić.
Čitaonica je najprije bila smještena u prostorima Gospodarsko-konzumnog društva (danas Ulica žrtava fašizma 5), a potom od 22. studenog 1908. u svečano otvorenom Narodnom domu (današnja zgrada Pošte).
Prigodom otvaranja Glavna uprava za osnivanje pučkih knjižnica iz Zagreba poklonila je Čitaonici 114 knjiga. Čitaonica postaje kulturno središte i stjecište okupljanja žitelja Cresa. Osniva se tamburaški zbor, priređuje tombola i prikupljaju prilozi za Družbu sv. Ćirila i Metoda čijom zaslugom se 1907. osniva hrvatska škola.
1907. godine predsjednikom je imenovan svećenik Ive Mrakovčić, a tajnikom učitelj Ante Blečić. 1911. godine na godišnjoj skupštini bira se novi odbor: predsjednik je Ivan Maračić, podpredsjednik Mate Kružić, tajnik Ivo Šorić, a blagajnik Ante Blečić.
Dolaskom talijanske uprave na otok Cres, dekretom se ukidaju sve hrvatske ustanove, među kojima i Čitaonica. Knjige su 1921. spaljene na trgu ispred zvonika, a dio ih je sačuvan zahvaljujući tome što su skrivene u nekorištenom dimnjaku u kući jedne creske obitelji.
Knjižnični rad zamire do 1945. kada se djelatnost djelomice obnavlja u prostorima Narodnog doma.
1955. godine Kulturno prosvjetno društvo “Naša sloga” pokreće akciju prikupljanja knjiga za knjižnicu među kojima su prikupljene knjige i iz fondova ranijih knjižnica. Iste se godine održava tečaj za knjižničare pod vodstvom književnika Marina Zurla kojeg pohađa i učiteljica Marija Rogić rođ. Žic, kasnije voditeljica knjižnice.
Knjižnica je smještena u prostor na Narodnom trgu br. 3 (današnji Trg Frane Petrića 3) na 1. katu, a zatim još dva puta mijenja sjedište.
1962. godine KPD “Sloga” prestaje s radom pa knjižnica ostaje bez redovitih sredstava, samo s prihodima od članarina i dobrovoljnih priloga. Takvo se stanje održava do 1968. godine kada se knjižnica zatvara i prostor namjenjuje drugim djelatnostima.
1. svibnja 1972. godine Društvo prijatelja Cresa otvara knjižnicu pod imenom Gradska knjižnica Frane Petrića u prostoru na Trgu Frane Petrića br.3 (danas galerija Solis). Knjižnicu do 1986. godine volonterski vodi gospođa Marija Rogić. Zanimljivo je napomenuti da je knjižnica organizirala slanje knjiga autobusima u okolna mjesta gdje su ih preuzimali učitelji i posuđivali korisnicima.
Od 1986. godine Knjižnica je u sastavu Narodnog sveučilišta Mali Lošinj, kasnije Pučkog otvorenog učilišta Mali Lošinj. Prva voditeljica Knjižnice je Ljiljana Kencel, prof., a od 1987. godine na tom radnome mjestu zapošljava se Vjekoslav Velčić. Od 1990. godine Knjižnica je otvorena puno radno vrijeme u jednoj smjeni.
2005. godine Knjižnica seli u novi prostor u objekt spomeničke baštine, odnosno gotički lazaret (Trg Sv. Frane br.8).
Od 1.1.2007. godine Knjižnica djeluje kao samostalna ustanova pod imenom Gradska knjižnica i čitaonica Frane Petrića, a u kolovozu je za ravnatelja izabran Stefano Negovetić, mag.bibl. Knjižnica je za korisnike otvorena 8 sati dnevno.
